Autor: Amar KULOVIĆ
Pred nama je vikend kada se obilježavaju godišnjice,uglavnom vezane na Balkanu za ratove,pobune pa čak i borbu protiv fašizma koja je na ovom prostoru posebno izražena kroz razmeđa 19.i 20.stoljeća.Nažalost,zloupotreba historije je učinila da se do dan danas nikada nisu definisali pojmovi agresora,napadača,zaraćene strane,one koja ima za cilj srušiti tiraniju,ili ona koja se pod velom borbe razbila demokratskim principima da su svi u istom košu,potvrđujući činjenicu kako se ta nauka nevjerovatno zloupotrebljava.Vjerovatno društvena pa u glavi imaš ideju kako kroz istu praviti ideološku propagandu za naredna pokoljenja ukoliko se ne obrazuju odovoljno ili nisu svjesni situacija.
Da pređemo na stvar (kao dostojanstven način izražavanja u pismenijoj ne kočijaškoj terminologiji taman niko ne shvatio poentu priče) zlupotrebljavanje se nastavlja.Tome se nije oduprlo ni naše malo protagonističko Visoko,koje u većini bude tematika kolumni,priča je o nama Bosancima a unutar te zemlje i jednog malog mjesta u kome se dešavaju nažalost po stanovništvo,krajniji doseg crnila kakvim se teži predstaviti i goreg nego što jeste.I dalje je zvono na aktuelnoj vlasti,priča se ponavlja u krug i tenzije izlaze na vidjelo prvim putovanjem u Tursku općinske delegacije,potom „upućivanja“ raznoraznih oblika tako nazvane opozicije (koji se by the way protive samo imenu i prezimenu i ličnom subjektu koliko se da primjetiti,ne da bi nešto popravili nego prosto da ne kažem za…) o problematici koja još uvijek muči cijelu zemlju,a to je nezaposlenost uz loš i stalno gori ekonomski standard građanstva.
Kakve veze imaju Turci s antifašizmom?
Pa ljudi su kratke pameti.Bez obzira na neznanje i neupućenost činjenicama i 21. stoljetni milje je stran za bosanskohercegovačku, te visočku javnost.Definicija antifašizma je goloruka borba protiv ljudi koji su u Drugom svjetskom ratu pored njemačkih i italijanskih snaga okupirale Balkan i tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju misleći na četničko-ustaški korpus koji je nastavio život kasnije eskalacijom u posljednjem ratnom sukobu,antifašizam ne priznaje podjele,segregacije,i nema nikakve veze sa zabranom ispovljavanja vjere nego tlačitelja.To je pokret za očuvanje ljudskog dostojanstva i baš po parametrima borbe protiv zla je koncipiran i kao opštenarodni ustanak.
U socijalističkom sistemu je nastala i počivala čitav pojam „zajedničke bitke“ sa neprijateljem koji se tako pompezno krio i za vrijeme Tita i pokazao svoje pravo lice.Nosioci priče antifašizma u Visokom poodavno su mrtvi i ne mogu sa distance tadašnjeg djeteta pričati o borbi protiv okupatora u prvom licu kada se isključiva ideološka priča svodila na Hitlerove naciste kao da u tome leži problem,a ne u prikrivenim pretenzijama tih istih fašista kojima je djelimično oprošteno (na primjeru ustaškog pokreta koji je iskoristio Bleiburg za priču o hvratskoj nacionalnosti makar progonjeni bili sudionici fašizma pored nedužnog svijeta,na primjeru četnika to se kao stopilo ili je otklonjeno kaznama Golog otoka,makar to ne bio mučenički zatvor,više radno koristan,ni nalik na Guantanamo i Alkatraz na Zapadu),pa je sad antifašizam spao na to kao priča o ispravnosti komunističkog režima koji u bivšoj Jugoslaviji nije imao staljinistički oblik i ideologija je kao i svaka prije i poslije,što je čudno o tome pričaju oni koji isti princip nisu bili ni pri fesutu,pa ni sam potpisnik teksta koji je doživio da mu sa 5 godina Draževićevski idioti pucaju po naselju i gradu.
Vezano za Turke:
Nisu samo Abdulvehab Ilhamija,te pokret Gradašćevića bili jedini slučaj zlupotrebe Bosanaca u režimu Osmanskog carstva,tu je sevdalinka o braći Morićima kao dokaz da se usmenom predajom vršila egzekucija neposlušnih pred vlašću sultana makar postoje pisci,pa čak i sami sebe prozvani intelektualci koji će reći da su bogumili odbranjeni od Turske samim njihovim dolaskom jer im je prijetilo istrebljenje od pravoslavlja i katoličanstva.Tačan je fakt da je heretička navala umalo koštala samu zemlju Bosnu krvavog sukoba poput one protiv Hugenota u Francuskoj,što je spriječio bogumil Kulin Ban taktičkim potezom na Bilinom polju.Ne spori se uloga Osmanlija u prenošenju ,ne donošenju islama jer Turci kao Seldžuci nisu nikakav rod Poslaniku Muhammedu niti imaju ikakve veze s Arapima osim što su islamizirani i kao jedan od plemena iznad Urala (a masa ih je rušilačke naravi kao i svi Barbari) bili osvajači Balkana u kasnijoj povijesti.Zloupotreba islama u tom dolazi do izražaja jer ovo nije turska vjera nego univerzalna i kao takvi su je predstavili nosioci hrvatskog i srpskog šovinističko-fašističkog korpusa kada su imali u planu nošeni vodiljom nedovršenog ubistva fašizma (jer se zlo ne može iskorijeniti).Turci su povod iskoristili kako bi pod tom krinkom regrutovali muslimansku omladinu da ratuje za ciljeve prema Zapadu i Beču.Te bitke nikad nisu dobili…Bog određuje ljudske sudbine pa tako nije „muhamedanizirao“ kao što kažu cijelu Zemaljsku kuglu jer borba dobra i zla traje do pravog Smaka svijeta…
Visoko su iste Osmanlije zapalile prilikom dolaska ,i to se može vidjeti po hronologijama,posebno je upečatljiva mitološka priča o zabrani da se na Visočici kopa bilo kakav rudnik i eksploatiše ruda koja gore ne postoji po kletvi neke stare babe nakon dolaska istih.Visoko su okupirale Ustaše i Nijemci koji su u ta vremena bili opasni koliko UN-ovi plavi šljemovi za vrijeme posljednjeg sukoba-što djeluje zanimljivo obzirom da se radi o okupatoru.Pretenzija teksta nisu historijske činjenice niti pokušaj pomalo dosadnog ataka na lokalnu vlast jer do sada pomak nije zabilježen u 15 godina,a masa opozicionara na svakom ćošku nesretnog grada.To oslobađanje bi više imalo efekta i kao paralela u proteklom ratu jer baš između četničkih linija prema Čekrečijama i blokiranom putu sarajevske ratne zone i ustaško-šovinističke orijentacije ratnog Kiseljaka,oslobađanje je samo pojam.Ono će ponovo biti zlupotrijebljeno isto kao i svaki pokušaj da se zamagli javnost iole racionalnom čovjeku,i naspram nosilaca NOB-a i naspram šehida sa prostora Visokog,pored jednog sam bio u komšiluku Naselja Luke,vrata do vrata i nikako ne mogu zaboraviti ime Samira Hasečića Samirčeta.21.stoljetni zaključak,da jesmo zdravi kao što kolektivno u zemlji nismo bio bi definisati i razjasniti ko je ko,i kakvi su fakti u formiranju priče o onima koji valjaju ili ne,zemlja za koju su se borili pravi partizani je nestala smrću istih i Maršala i otišla u historiju ,zemlja za koju su se borili brojni pravi šehidi i poginuli borci sada se istim zahvaljuje puštajući ih da truhnu kao zadnji šljam društva,isto kao što bi učinile i druge dvije strane,makar smo nasreću odbranjeni jer se figure u šahovskom polju ne igraju same sa sobom,imaju mozgove koje ih povlače u polje.Mi nismo shvatili da nama ne treba priča o odlascima i dolascima,sklapanju poslova sa tim istim Turcima koji su danas jedna od vodećih ekonomskih sila ,mi za sebe ne znamo ko smo i sami sebe svjesno uništavamo,zašto se eskalacija naspram istih nije formirala 2008.godine na fudblaskoj utakmici između Turske i Hrvatske kada je čitav grad bio obojen bojama polumjeseca i zvijezde, i zašto se ne definiše pokoljenjima šta je ustvari antifašizam i ljubav prema sopstvenoj domovini ,mjestu življenja ,i šta je filantropija-sklonost ljudima.Interes je svima u krvi a u Visokom se prave priče o kvazi poštenju iz usta koja poštenje prepoznaju samo kao floskulu da bi se vadili na lični lopovluk.
Sve gladi i nedaće su produkt ljudske patnje od strane nekoga kome je u interesu da topovsko meso ostane definisano pod tom kategorijom,da stoka ostane stokom i da bude sklona idealiziranju.Na greškama ne učimo i novi ljudi ne mogu biti krivi za ranije propuste,vuku poteze i to se pomno prati ali zar ta demokratija nije sloboda mišljenja?Jeste kad’ svaka budala ima pravo da otvori usta i progovori,jeste kad smo neuki i jeste kad ne znamo ni ona univerzalna ljudska prava ,dok na osnovu sopstvenih grešaka u svom načinu razmišljanja tražimo krivce u drugim ljudima.Nikako da počeno od sebe pa da napravimo diplomatiju,prvo definišemo i arhiviramo sopstveni identitet po definicijama nauke ne ideologije,i da stvari imenujemo onako kako zaslužuju.Kad ne želite izbore bojkotujte izbore,kada želite antifašizam ne stavljajte zastave Staljinizima niti se vraćajte na nešto što je za muzeja,kada pričate o nesretno stradalim ljudima recite da su žrtve za klasno bogaćenje,materijalno i duhovno sakaćenje,zlupotrebu vjerskog i ubijanja privrednog i radnog,ne psujte Boga da bi ga veličali za pare,ne pričajte o onome što ne znate ili ne želite znati,recite ko je kriv nemojte onda šutit i praviti propagandnu reklamu,ionako ste za sve pametni,i ne miješajte kruške i jabuke-ruka sudbine ne oprašta nikome.Strategije namo ni u čemu i anarhiju sami sebi pravimo,“dok neko oko nas uvijek dođe pa nam prijeti“.
Fašizma se nismo oslobodili,nismo ga definisali kako treba,niti smo postali svjesni sami sebe.Nažalost po komad zemlje Bosne,kojoj luđački činimo štetu i brzo smo povodljivi.Ostalo su „furke“.
I kad već govorimo o Turcima klin se može klinom izbijat stihom ove pjesme tamnošnjeg rok muzičara Kirača u nekom slobodnom prevodu sa Google-a i skromnijim znanjem turskog jezika učenom u gimnaziji puno prije pojave Sulejmana Veličanstvenog sa Šeherzadom:
„Vi ste usamljeni sami ste skriveni,u tom mjestu ti si dio njega,
Probudite se, probudite se, moje srce je ono što se događa kada se probudiš vođen dubokim snom,
Daj oslobodi se svog straha,niti jedan vjetar ti nije prijatelj,
ne ostavljaj ,ne zemlju,nema brata“
Tvoja majka, i tvoj otac nije moć ako ne vjeruješ svome srcu,drži se moje srce…
(VisokoIN)
