Autor: Amar KULOVIĆ
Jedan od razloga kada se čovjek prilikom odabira profesije rukovodi izborom jeste neki uzor ili ličnost od malih nogu koja ostavlja traga na naraštaje svojim pristupom u profesionalnom svijetu:neko želi biti odličan advokat ili inspektor po uzoru na američke krimi- serije,neko želi biti vrstan sportista gledajući majstore igre i slavu koja obično donosi,neko ima uzora u Bill Gatesu pa želi biti vrsni poznalavac računara,nekome su uzori poslovni ljudi,nekome i oni negativni sa druge stane zakona…
Sva ta priča se,kako vrijeme prolazi,polahko poput prazne flaše uspije efektivno baciti kada čovjek shvati da je najbolje graditi sebe na primjeru drugih.Ponajviše kada čovjek koji je kroz 5 godina prošao studenstki život i upoznao jako puno ljudi koji su krenuli tim putem u očekivanju boljeg sutra kojeg poredak zemlje BIH uništi najprljavijom rukom licemjerja i propagandne ideološke laži ,toksikacijom il u prevodu za laika trovanjem zaradi sopstvene promocije i izdizanja,a s druge strane imaš masu bez uma,da citiram repera Hamidovića zbog odlične definicije makar govorili kako je taj hip-hop prostačka muzika (jeste kad nema smisla kao i svaki pravac),koja će ti iz stomaka sve napakovati i nastaviti širiti isti jer nema mjesta za realnost.U Visokom u zadnje vrijeme nema mjesta za istinu,kamoli definiciju racionalnosti što je zapravo kalendarska kuluminacija,u godini dana ludnica i ovdašnji idiotizam samo raste ili se snižava zavisno od kojeg godišnjeg doba,u jednom mediokriteti spavaju snom medvjeda,u drugom se deru ko lemuri ili drekavci iz majmunske vrste koje su nekad djeca imali na čokoladicama Krašovog „životinjskog carstva“.
Često sam svjedok pametovanja na stranu te novinarske,neko kaže proklete profesije.Može biti kada uzmeš u obzir da je proklet onaj koji se iz sopstvene frustracije bavi istom ne bi li zaliječio stare izljeve predrasuda jer ne dokučiše one gore zvjezdane staze svojih uzora.Pokušavanjem da se na sebe na pompezno bezobrazan i krajnije odvratan način još više skupe poeni je također jedna druga vrsta realnosti,treća bi bila psihološka pozadina pošto je problem mediokritetstva zašao uveliko u sve pore društvenog života posebno u postratnoj BIH.Nekada davno dok je i u tom jednoumlju vladao poredak bilo je reda pa si mogao strpati donekle gdje je kome bilo po intelektualnom učinku mjesto;nije bilo mjesta za neprovjerenost,neznanja i tog bolesničkog nametanja zarad osjećaja krivnje što je neko u dotičnom trenutku PRIJETNJA NAMETNUTOM STAVU I TOKSIKOLOŠKOM UTICAJU TROVAČKOG AMBIJENTA.Uvažavalo se ono što je od autoriteta sa zaista istaknutim CV-em,životnom pričom i iskustvom bilo potrebno;ohrabriti početnika pričom o početku bavljenja pozivima koje će ga pratiti cijelog života.Uvažavalo,jer je meštar titutlu stekao radom,stekao ZVANJEM I STEKAO PRAKSOM i određenom školom,bilo papirnom bilo praktičnom,JER NI OBUĆAR NEĆE KRENUTI u posao ako nije od šegrta uzeo što mu je potrebno niti će klavijaturist uzeti poteze svog majstora da bi oformio svoje ime i prezime u svijetu muzike,niti sportaš biti kopija nekog svog uzora na terenu.
Ispadanjem rukometnog kluba Bosna-prevent Visoko iz Premijer lige te prekjučerašnjom press konferencijom kazalo se kako se zamjera novinarima na nedovoljnom ukazivanju situacije te poprilično neprofesionalnim izvještavanjem,trebalo je imenovati krivce i uprijeti prstom u krivca situacije u kojoj se našao jedan sportski kolektiv nakon 15 sezona najjačeg ranga takmičenja te uspona i padova kroz deceniju nakon ratnih zbivanja.To je samo primjer,dok se prozivački karakter samo čini kao opcija gdje novinari rade svoj posao kako treba,s druge strane zamjerke su i na stavove koje novinari trebaju prenositi kao oglašivači,neću reći PR-ovci jer ovdašnji poltronizam ne razumije tu riječ ni definiciju poslovnog komuniciranja potpisujući zvanje kao nekog potrčka koji radi po uputama svoje stranke,firme,korporacije(što je smiješno spomenut u ovom Visokom,osim Prevent firme kao sastavnog dijela Asa Groupa,donedavno i Telemacha jer je također ušao u taj odnos tržišta).Kratko rečeno,po lokalizmu i toj nazovi logici prvo nekog naloži il mu napravi zamku da i sutra bude bilo teme za kafu u onoj kesi šećera što ljudska gamadurija ispije dok joj Bog ne presiječe vrpcu ili se po toj volji i udavi plivajući u sopstvenom smradu otrova.Bitno je zavaditi,biti profesionalac je smiješno,biti uopšte novinar je ravno samoubistvu na žalost korumpirane zemlje i nažalost stvari koje su postale radio,televizija,štampani mediji,a krajniji domet degraduiranja profesije su internet portali koji su kao online mediji žrtve nevjerovatne zloupotrebe,ne smiješ reć da neko nema pojma pogotovo da primjer onog šegrta gore na sebe uzima i jedva priučeni samoproglašeni majstor,kakav kodeks za štampu,kakav Zakon o zaštiti od klevete,kad kažeš Sloboda pristupa informacijama misliš da si potrefio to što po demokratskom principu imaš pravo nametati subjektivnost,osim naučnog zaključka,to su trebali vidjeti svi koji gledaju Dnevnik,posebno na prilogu TV Hayat(u onom dijelu koji nije suviše konzumeristički,a i ima istu namjenu) o zastrašivanju povratnika u mjesta odakle su tokom rata protjerani a riječ je o naučno-istraživačkoj konferenciji o ulozi medija gdje je govorila magistrica Lejla Turčilo,a gdje stoji da su mediji povratnike zastrašivali,pa sad se može ustanovit kako su svi neprincipijelni ili rade po strukturi njima poznatoj,što se uopšte ne želi kritikovati niti demagoški nametnuti kako u ovoj priči se neko treba izdići iznad sivila,a ostali ne valjaju!!Ili se kaže ja sam najbolji ko neki besmisli komentar u izljevu frustracija otkako je uveden komentar kao tehnološki potez,uzimajući u obzir jako, za racionalne prilike, besmislen povod zlupotrebe tuđeg imena i prezimena.
Tačno je da ne nema etičkog kodeksa,tačno je da nema prinpcijelnosti ili se laže o istoj kao što se laž koristi kao pseudonim u svakom društvenom soju mizerije naše zemlje,još kad se to preslika na mali grad poput Visokog sa sto pasa koji laju u isto vrijeme,a zapravo ne grizu jedni druge u općenitom smislu jer je sve smišljeno.Nabrojano je dokaz zaključka o lošem stanju svega što spada pod medijsko jer je na štetu svog postulata postalo izmanipulisano,netačno,neobjektivno,huškački i zato kada se mediokritet još uvuče u tu mašinu zgadio bi svima pozive,jer i advokat koji brani kriminalce postat će isti i za one koji tu profesiju percipiraju,JOŠ KAD TI POČNE preturat po imovinskom kartonu i novčaniku onako malouman,tačno bi ti se zgadilo i ono zraka što udišeš među takvim sojem.Doslovno.
Neka žive i takvi,na tom primjeru individue uvijek čeliče „kad je važno ne biti šraf u toj mašini“,i neka postoje kako bi imali motiva da se odupremo kao ljudi onome što nam se prodaje kao kvalitetno,a izgleda prozirno i bezglavo,neka egzistiraju i takvi koji jedva čekaju prozivat nečije ime ne znajući da postoji tužba,pravo na istu pogotovo neargumentovano.Nije aludiranje ni na koga nego samo sinopsis davno prežaljenog ljudskog smeća konvertovanog u junaka ili heroja ulice,oni koji to jesu za sebe nikad neće ustvrditi isto niti se time pohvaliti,kamoli se isticati,tako se i iskren pripadnik profesije ne služi beljezgarijama nego onome što je uradio u funkciji ljudskog napretka ne žutila,spektakla,koje se uvuklo u prodavački faktor informacije.
Lično,iako je nebitno,ostavljam onu rijetko pjevanu Balaševićevu:
„Jer vi,vi ste jedan običan cvijet,mali zečić spreman na bijeg,a svud zima vjetar i snijeg i ludi lovci,znam ali kako mijenjati svijet,nikom nije stalo do tog,svako drži samo do svog,svako tjera samo po svom.Priča se po gradu da ste glavni,samostalni idealni tip,kažu da ste samom vragu ravni,što se mene lično tiče to su samo prazne priče sve…već odavno lovim miša poput vas,malog miša kao vi…“
( U slučaju neželjenog dejstva,konsultujte se sa ljekarom ili farmaceutom.Svaka podudarnost sa stvarnim likovima i događajima se desila,nije slučajna,protagonisti nemaju naziva.)
(VisokoIN)
