Donosimo vam intervju sa golmanom juniorske rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, koji sa svojih 17 godina bilježi velike uspjehe.
Kada si se počeo baviti rukometom?
Svoje prve rukometne korake počeo sam da pravim u šestoj godini u Školi rukometa “Visoko”.
Budući da si veliki talenat sigurno si bio i na mnogo turnira, pa možeš li izdvojiti neke koji su ostavili poseban utisak na tebe?
Što se tiče turnira, bio sam na mnogim natjecanjima u i van Bosne i Hercegovine. Mogao bih izdvojiti turnir u Španiji, Granollers Cup, na kojem sam bio sedam puta, te 2008. godine proglašen najboljim golmanom turnira. Osim toga, još jedan od većih uspjeha jeste uvrštavanje u najbolju selekciju svijeta do 16 godina.
Zahvaljujući tvojim intervencijama nedavno je Bosna Prevent savladala RK Čelik, kakva su tvoja iskustva sa te utakmice?
Nije prvi put da briljiram protiv ekipe Čelika. Prošle sezone u utakmici Bosna Prevent – Čelik sam imao 25 odbrana, a ove sezone je bilo 22 odbrane, tako da mogu reći da mi ekipa Čelika dosta “leži”. Drago mi je da je to tako, te da je ovo samo početak. Treba naglasiti da je većina odbrana postignuta zahvaljujući mojim saigračima koji su bili jaki u odbrani i tako mi olakšali posao.
Ovih dana se mnogo priča o juniorskoj rukometnoj Reprezentaciji. Kakva atmosfera vlada u Reprezentaciji i kakva su očekivanja, da li ste spremni za rukometni spektakl u našoj zemlji?
Jučer smo završili sa pripremama u Tuzli gdje smo odradili tri treninga i odigrali revijalnu utakmicu protiv Tuzlanske reprezentacije i upisali pobjedu. Može se reći da pripreme teku baš kako je i planirano. Iz mjeseca u mjesec treninzi postaju jači, a mi se osjećamo spremnijima. Atmosfera u reprezentaciji je i više nego dobra, te svi željno iščekujemo izlazak na parket, gdje ćemo vjerno braniti boje naše zemlje.
Još si mlad, imaš 17 godina, a bilježiš velike uspjehe. Može li se reći da si ti naš budući “Tahirović”?
Još je rano govoriti o velikim uspjesima. Tačno je da sam i do sada pravio velike korake na putu ka “savršenstvu”, ali da bih došao do samog kraja moram mnogo raditi, a ja se nadam ću biti naš novi bh. “Tahirović”.
Imaš li svog uzora i ko ti daje najveću podršku u svemu ovome? Ko je zapravo najviše doprinjeo da se tvoj, pa možemo reći urođeni, talenat ovako ispolji?
Iskren da budem nekog posebnog uzora nemam. Redovno pratim sve velike golmane i igrače, te sve što čujem trudim se da prenesem na teren. Najveća podrška na mom putu su porodica i djevojka. Oni su uz mene i kad mi ide i kada dođu tzv. “krizni momenti”. Međutim, zahvaljujući toj nesebičnoj podršci sve uspijem prevladati. Talenat u sportu je 5%, a sve ostalo je vjera u samoga sebe, volja, želja i snaga da se ustraje na tom putu koji nije nimalo lagan. To najbolje znaju oni koji prolaze kroz njega. Da bi nešto dobio, mnogo toga moraš uložiti. Mom uspjehu doprinijeli su najviše treneri koji su se nesebično zalagali da me nauče nečemu novom, da mi pomognu da istrajem u svojim namjerama. U prvom redu to su Antović Zdenko koji me učio prvim rukometnim koracima, zatim Ahić Kenan, nekadašnji trener, a danas saigrač, trener Sirćo i trener golmana Samir Jamaković uz kojeg sam puno toga naučio.
Koji su tvoji planovi za budućnost? Imaš li želju otići iz Bosne i Hercegovine, budući da situacija u našoj zemlji i nije zadovoljavajuća?
Svaki sportista ima želju da zaigra za A selekciju svoje države, te za neki dobar tim. Ja se nadam da će se moje želje ispuniti. Bitno je da sam zdrav, da dobrom treniram, a ostalo će doći s vremenom.
Imaš brata koji također trenira rukomet. Misliš li da bi i on mogao krenuti tvojim stopama i jednog dana postati dijelom Reprezentacije?
Još je mlad i ima mnogo toga da nauči, ali nadam se da će baš kao i ja ustrajati na ovom putu, te da ćemo zajedno igrati za našu reprezentaciju.
Šta misliš o trenutnoj situaciji u BiH. Sport je zanemaren, a sve više mladih se okreće ka porocima?
Svi mi dobro znamo kakva je situacija u našoj zemlji općenito, a ne samo po pitanju sporta. U sport se ulaže malo, pa je to jedan od većih razloga zašto mladi biraju pogrešan put. Država štedi na pogrešnim stvarima, uskraćuje nam stvari koje su bitne za razvoj nas mladih, te za formiranje pune, zrele ličnosti. Zbog toga je jako bitno da oni koji nisu “podlegli” današnjim porocima afirmišu ostale da izaberu pravi put, a to je put sporta, put zdravijeg načina života.
Budući da si za svoje godine dosta uspio u sportu, možeš li ovim putem poslati neku poruku mladim sportistima, ali i onima koji to nisu. Zašto bi se trebali baviti sportom i koje su to čari koje nam sport donosi?
Moj savjet za mlade jeste da se počnu baviti sportom, jer u njemu nema ničeg lošeg, a ima mnogo toga dobrog. Dobit ćete priliku da upoznate nove ljude, da se družite, takmičite, te posjetite razne zemlje i mnogo više od toga.
(VisokoIN/Sport24sata)
