Evropski model socijalne države mora se promijeniti i prilagoditi, inače će ga razoriti dužnička kriza i mjere štednje koje su posljedica krize. Bude li taj model razoren, velik broj ljudi past će ispod linije siromaštva i neki će se čak naći u trajnom siromaštvu iz kojeg će im biti teško izvući se do kraja života.
Taj i drugi slični, podjednako crni zaključci proizlaze iz opsežnog pregleda zaposlenosti i socijalnog stanja u EU u 2012., koji je, na gotovo 500 stranica, objavila Evropska komisija.
Iz lošega u još gore
‘Socijalno stanje u EU je zabrinjavajuće. Nezaposlenost je dosegla razine kakve nismo zabilježili u gotovo dva desetljeća. Prihodi domaćinstava padaju, a opasnost od siromaštva i isključenosti iz društva neprestano raste’, kaže evropski povjerenik Laszlo Andor, koji je predstavio ovaj godišnji pregled.
Dokument ne propisuje rješenja pa tako i ne kaže kako prilagoditi evropski model socijalne države (autori samo kažu da to treba učiniti ‘na različite načine u različitim državama’), ali daje gomilu podataka koje zatim pomno analizira i na površinu izvire slika Evropske unije koja je u 2012. iz loše ekonomske i socijalne situacije prešla u još goru.
‘Grupe kojima prijeti trajno siromaštvo mlade su odrasle osobe, neaktivne ili nezaposlene žene, samohrane majke, stariji radno sposobni građani koji su prestali raditi…’, navodi se u analizi.
Jasno je da u mnogim evropskim zemljama postoji opasnost da ljudi iz navedenih grupa koji dobiju otkaz u vrijeme krize nikad više ne nađu put natrag na tržište rada, već da ostatak života provedu u trajnoj bijedi i neimaštini.
Ali dok Evropljani u nekim zemljama (Bugarska, Grčka, Italija…) padaju ispod granice siromaštva i ne uspijevaju se dovoljno brzo i u dovoljno velikom broju dignuti iznad te granice, u zemljama poput Austrije, Francuske i Velike Britanije ipak se događa drukčiji trend: ondje je u 2012. velik broj ljudi pao ispod granice, ali velik broj ljudi se i popeo iznad granice siromaštva.
To govori da ne postoji jedan evropski model socijalne države, već više različitih, manje i više modela u više različitih zemalja. Neke zemlje nude socijalnu pomoć koja pomaže ljudima da se vrate na tržište rada i da ne ostanu isključeni iz društva. Druge zemlje imaju sisteme socijalne pomoći, ali oni nisu toliko fleksibilni i zemlje nisu toliko učinkovite u uključivanju posrnulih građana natrag u produktivni dio društva.
Na puno raznih mikrotrendova vide se razlike između sjevera i juga Evrope, podjela koja je svakim danom sve izraženija u vrijeme dužničke krize i visoke nezaposlenosti.
Sve je izraženiji nesklad između zvanja i vještina koje Evropljani stiču u obrazovnom sistemu te onih zvanja i vještina koje su potrebne tržištu rada. U prosjeku, 15 posto građana EU previše je kvalificirano, a 21 posto nedovoljno kvalificirano za poslove koji se nude.
To znači da je svaki treći Evropljanin u neskladu, a nesklad je posebno visok u mediteranskim članicama EU poput Grčke, Španije, Portugala, Italije…U tim zemljama mnogi mladi ljudi dolaze na radno mjesto s previše teorijskog znanja ali s premalo vještina.
Takva neusklađenost naučenog znanja i vještina sa stvarnim potrebama tržišta rada utiče na ekonomsku konkurentnost, povećava nezaposlenost te stvara značajne ekonomske i socijalne troškove.
Njemački model nije za sve
Ovaj Komisijin dokument izazvao je poprilično zabrinute reakcije, a za neke je on još jedna potvrda da mjere štednje nisu dobre za Evropu.
Čak i ako analiza pokazuje da njemački model funkcionira, a da neki drugi ‘južnjački’ modeli ne funkcioniraju, treba se zapitati u čiju korist njemački model funkcionira, kaže eurozastupnica i njemačka ljevičarka Gabriele Zimmer.
‘Sigurno ne funkcionira u korist najslabije plaćenih radnika čije su plaće nekoliko puta smanjene uime povećanja konkurentnosti, čime je znatno povećana razlika između bogatih i siromašnih. I sigurno ne funkcionira u korist južnih Evropljana, koji kupuju relativno jeftine njemačke proizvode i usluge nanoseći štetu svojoj proizvodnji’, kaže Gabriele Zimmer.
Prebacivanje poreza s rada na imovinu nije uvijek dobro
Eurobirokrati inače zagovaraju ideju poreznog rasterećenja rada i prebacivanja poreza na potrošnju ili imovinu, ali u ovoj analizi socijalnog stanja u EU stručnjaci Evropske komisije upozoravaju da takve mjere nisu uvijek i svuda učinkovite.
‘Rezultat poreznog rasterećenja rada može biti znatno drukčiji u različitim zemljama, ovisno o karakteristikama i sastavu njihove radne snage. Kad se porezno rasterećuje rad, prvo što pada na pamet kao područja koja se mogu porezno opteretiti su PDV, razni ekološki porezi i porez na imovinu. No, to može imati neželjene distributivne učinke ako nije pravilno zamišljeno i provedeno’, kaže se u analizi.
‘Naša analiza pokazuje da nema optimalnih rješenja za prebacivanje poreznog tereta’, zaključuje se u pregledu zaposlenosti i socijalnog stanja u EU u 2012. godini.
Takve mjere, dodaje se, mogu biti najučinkovitije ako ciljaju na najugroženije grupe ljudi na tržištu rada.
(VisokoIN)
