Slučaj bivšeg šefa sigurnosti Facebooka, koji je dobio posao u američkoj tajnog službi, dobar je primjer kako usko sarađuju društvene mreže i tajne službe.
Opseg masovnog prikupljanja podataka američke Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA) je golem – navodno se špijuniralo i prijatelje i neprijatelje, piše Deutsche Welle.
Ali odakle je tajna služba crpila tolike informacije? Izvor svih tih podataka jedva je desetljeće star: riječ je o društvenim mrežama.
Granica između zaštite podataka i prikupljanja podataka je tanka – i kako se ispostavilo – propusna.
U maju ove godine New York Times je objavio da je šef sigurnosti Facebooka, Max Kelly, 2010. napustio svoju poziciju i prešao u drugo veliko američko preduzeće, u kojem se također treba baviti analizom podataka: NSA.
U radnom okviru Ministarstva obrane, NSA je odgovoran za praćenje i dešifriranje elektronske komunikacije.
Direktan pristup
Prijelaz šefa sigurnosti najveće društvene mreže na svijetu kod američke tajne službe, dogodio se samo nekoliko mjeseci nakon što je NSA započela s programom za špijunažu PRISM koristiti i podatke s Facebooka. Kellyjev prijelaz bio je tajna tri godine – što pokazuje i koliko je uska saradnja američke tajne službe i društvenih mreža.
Nikom se ne treba pravdati
Državne tajne službe su uvijek tražile podatke i informacije, a informatičke firme su, naravno, svoje znanje i uređaje prodavali američkoj vladi.
No, podaci o korisnicima su sve važniji i za komercijalna preduzeća i za njihov marketing. Jedna strana treba informacije, druga teži profitu – što stvara povoljne uvijete za uspješnu saradnju.
“Američki online marketing posjeduje sveobuhvatnu i personaliziranu bazu podataka i s njima povezano ciljane grupe, u bilo koje doba dana oni mogu prikupljati i pristupiti tim podacima”, objašnjava Jeffrey Chester.
“To ne znači da smo mi dobrovoljno dali podatke. Rasprava oko PRISM programa bi se trebala fokusirati na rast komercijalnih podataka imperija, a koje se nikom ne moraju pravdati, kao i tehnologije koja im omogućava”, kazao je generalni direktor “Centra za digitalnu demokratiju” u Washington.
Poveznica između društvenih mreža i vlade nije ništa novo, kaže Chester.
“Između telefonskih kompanija i vladinih organa uvijek je postojala saradnja. Preduzeća kao što su Google i Microsoft aktivno su uključeni u zadatke za Ministarstvo obrane”, objašnjava on u razgovoru za Deutsche Welle.
No, za njega je zabrinjavajuće što NSA regrutira ljude iz najviših redova. “No, NSA zapravo imitira samo, što društvene mreže sa svojim promatranjem već rade.”
Sveobuhvatno i složeno
Cijeli opseg kooperacije američke tajne službe i Facebooka ostat će zagonetka.
No, tehničke mogućnosti internet mreža su već odavno poznate, a online mreže žele još više proširiti pristup informacijama, tvrdi direktor iz Washingtona.
“Oni stvaraju centrale kojima je zadatak kontrolisanje i analiziranje društvenih mreža.”
Simon Weis iz ‘Piratske stranke’ smatra da je zahtjev za transparetnošću prioritet.
“Bez javnih informacija o razmjeru i vrsti kooperacije možemo samo nagađati. Posljednji izvještaj transparentnosti kompanije Google, pokazuje da su upiti državnih institucija o društvenim mrežama zadnjih godina u konstantnom porastu”, rekao je on za Deutsche Welle.
Podaci koje Snowden iznio u javnost pokazuju da postoji velika diskrepancija između onog što se govori javnosti i onog što se zapravo događa.
Društvene mreže rado tvrde da vladinim institucijama daju pristup privatnim informacija samo ako postoji pravni razlog za to. Međutim, društvene mreže i same znaju preuzeti inicijativu – prema navodima New York Timesa unutar preduzeća se osnivaju čak i timovi stručnjaka, čiji je zadatak saznati na koji način bi se vladinim institucijama mogao još više olakšati pristup informacijama.
Potrebna je reorganizacija
Programi za špijunažu sami po sebi i nisu problematični, smatra Carl Miller iz Centra za analizu društvenih mreža (CASM), problem nastaje zbog tajnovitosti oko njih.
Do nedavno su PRISM i Tempora bili nepoznati. Društvene mreže i tajne službe sigurno mogu biti od vrlo korisni, ali njihov rad se mora odvijati u okviru javnosti, objašnjava Miller.
“U puno slučajeva se stvara dojam, da oni rade bez znanja i odobravanja javnosti i upravo to je razlog zabrinutosti.”
Zašto sigurnosne snage trebaju podatke društvenih mreža za Millera je potpuno jasno.
Ljudi su svoj društveni život kompletno prebacili na digitalnu platformu:
“Sve dobre stvari kao što su saradnja i rasprave, ali postoje i ilegalne i problematične internet stranice.”
Društvene mreže olakšavaju kriminalcima posao, stoga vlasti moraju reagovati kako bi mogli osigurati sigurnost, upozorava stručnjak za društvene mreže.
(VisokoIN)
