Roy Gutman, ugledni američki novinar i publicista, i jedan od novinara koji je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu boravio u Sarajevu, prokomentirao je odluku Haškog tribunala prema kojoj nema dovoljno dokaza o odgovornosti Radovana Karadžića za genocid u sedam bh. općina. Gutman je napomenuo da je iznenađen ovakvom odlukom Haškog tribunala.
“Zaista sam zatečen ovom odlukom. Nisu obratili pažnju na Konvenciju o genocidu koja bi sigurno pomogla prilikom razmatranja čitavog slučaja. Umjesto toga Tribunal je djelovao po pravilu udruženog zločinačkog poduhvata. To sudsko pravilo tretira svakog člana odgovornim za zločine koje je počinila određena grupa ili zajednica. Mislim da je sud trebao tretirati ovaj slučaj kao zaseban”, riječi su dobitnika Pulitzerove nagrade.
Dokazi za genocid
Gutman ističe da je nekada teško shvatiti cjelokupan zločin koji se desio, jer se moraju predočiti svi postojeći dokazi i dokumentacija. A uvijek je lakše dokazati manje krivice.
Američki novinar tvrdi da postoje dokazi kojima bi se moglo dokazati da su zločini počinjeni u ostalim gradovima, osim Srebrenice, čin genocida.
“Naravno da postoje dobri dokazi kojima bi se mogo dokazati počinjeni genocid. Mislim da postoje konkretni i snažni dokazi za dokazivanje genocida u ostalim općinama, dakle, osim Srebrenice. U tim gradovima su postojali koncentracioni logori gdje su dovođeni nevini civili nad kojima su vršene razne torture i mučenje, a mnogi su i ubijeni. To je postala jedna rutina u tim zloglasnim mjestima. Također, postojali su zloglasni logori u kojima su silovane žene. Sve to jasno potvrđuje veliko nasilje koje je izvršeno na tim mjestima, a što se nije desilo slučajno. Ovo su dva korektna primjera, a osim toga izvršen je kulturocid, rušene su ustanove, džamije… ”, ocijenio je Gutman.
Nadalje, on je napomenuo da sve ovo jasno govori da je cilj bio da se istrijebi čitav jedan narod, to jeste da se pokuša spriječiti da jedan narod nastavi da se reproducira i da živi na prostorima BiH.
“Kao što vidite, takvi gnusni zločini su vršeni na jedan sistemski i organiziran način što jasno asocira na genocid”, dodao je Gutman.
Na pitanje zašto je sud u Hagu donio ovakvu odluku Gutman je izjavio:
“Moje mišljenje je da je prethodna presuda Međunarodnog sud pravde (ICJ) utjecala na ovu odluku jer su zaključili da ICJ nije okvalificirao sve zločine u BiH kao genocid. Zato pretpostavljam da je ova odluka donesena na osnovu prethodne odluke ICJ-a kada nije donesena odluka o genocidu”.
Politički motivirana odluka
No, podsjeća da sudije ICJ nisu imali pristup cjelokupnoj dokumentaciji jugoslavenskih vlasti o počinjenim zločinima u bh. gradovima. Kaže da postoji mogućnost da je tadašnja odluka suda donesena na osnovu nedovoljnih dokaznih dokumenata, pa čak i na osnovu neznanja jer nisu imali najosnovniju dokaznu dokumentaciju.
“Ova odluka je slična presudi ICJ-a. Najveća misterija je to zašto je sada donesena ovakva odluka. Ne znamo prave motive sudija, ali znamo šta su oni u konačnici odlučili. Odluka Haškog tribunala bi se mogla protumačiti i kao politički motivirana, ali opet nismo baš najsigurniji šta su bili stvarni motivi iza ovakve odluke”, ističe Gutman.
On se pita zašto je ovaj Haški tribunal uopće osnovan i šta je njegova primarna funkcija.
“Ako je cilj suda samo da dokaže krivicu pojedinaca, onda se Sud udaljava od stvarne uloge koja mu je namijenjena. Prošlo je skoro 20 godina od osnivanja suda. Mislite li da je sud osnovan samo da utvrdi pojedinačnu krivnju za počinjene zločine u BiH”, pita američki novinar.
Zločinci u čelijama do kraja života
Gutman napominje da je važno da se donose presude ratnim zločincima.
“I dalje će se nastaviti sudski procesi, što može biti velika utjeha za porodice žrtava. Sigurno da ovo ne može biti utjeha za svu bol koju osjećaju porodice žrtava, ali, ipak, može donekle biti satisfakcija za bol koju osjećaju. Mislim da je sud u slučaju “Karadžić”, zaista, donio jednu diskutabilnu odluku. Ali, ako razmišljamo pragmatički, rezultat bi svakako bio isti. Jer, zločinci će, na kraju, završiti u zatvorskim ćelijama do kraja svog života”, poručuje Gutman.
Na pitanje šta će biti upisano u knjige historije, on je istakao:
“Mislim da se historija treba tumačiti prema historijskim činjenicama. Tribunal donosi odluke, ali i historičari će ispričati svoju stranu priče. Pa, čak i kada sud donese odluku da se nije desio genocid, to ne mora značiti da se tamo zaista nije desio genocid. Ja lično mislim da se u tim bh. gradovima desio genocid”
Gutman je dobitnik Pulitzerove nagrade za izvještavanje u BiH i autor knjige “Svjedok genocida”, prema kojoj su i danas okrenuti svi istraživači genocida kao najrelevantnijoj knjizi o stradanjima 1992. i 1993. godine.
(VisokoIN/Anadolija)
