Jovanka Broz otkriva kako je partizanka Jovanka Budisavljević postala drugarica Broz i koji tadašnji državni funkcioneri su je razdvojili od Tita.
„Do većeg približavanja među nama došlo je u vrijeme prve operacije kojoj je Tito, zbog bruha, bio podvrgnut 1947. na Brdu kod Kranja. Ta operacija nije prošla lako i jednostavno; u jednom trenutku došlo je i do ozbiljnih komplikacija. Ja sam tih dana bila stalno uz njega. Kad je počeo da se oporavlja, da bih mu vrijeme skratila, čitala sam mu naše najljepše epske pjesme. Dosta sam ih i napamet znala. A onda sam mu recitovala stihove Alekse Šantića, Branka Radičevića… Njemu je to bilo nepoznato. Ponikao je i rastao u drugoj sredini. To naše nasljeđe mnogo mu se dopalo. Imala sam utisak da uživa slušajući me…
Govorio je kako je njegov život bio težak, ispunjen stresovima, ličnim gubicima, svakojakim privatnim nedaćama. ‘I osjećam da bih s tobom, najzad, osigurao spokojstvo i sreću,’ kazao je bez okolišanja”.
„Razlika od 32 godine nije predstavljala nikakvu smetnju među nama. Naprotiv! Na dobar način mi smo se pratili, posebno kad je riječ o slobodnom vremenu: Tito igra bilijar; naučim to i ja uz njega. On ide u lov, odličan je strijelac, ali i ja sam u ratu naučila da pucam. Odlazimo u ribolov; mene odlikuje veće strpljenje. Plivamo zajedno; ja bolje od njega. On sa vrlo razvijenim osjećanjem za muziku; ja bez sluha. O politici da se i ne govori: on tako nadmoćan, ali ni ja nisam bila apolitična”.
(VisokoIN/Slobodna Bosna)
