Šokantna svjedočenja supruge i brata preminulog Seada Palića, kćerke Emine Avdić i supruge Želimira Altarca Čička u sinoćnjem izdanju Centralnog dnevnika:
Esad: Moj brat blizanac Sead je ubijen, vidio sam ga mrtvog, nije umro prirodnom smrću, ugušen je! Jabučica mu je bila zaglavljena prema gore, on je udahnuo, ali nije izdahnuo, ugušen je! Bog zna koji je respirator korišten! Siguran sam, on je ugušen!
Mirela: Ne vjerujem advokatima ni tužiocima! Kad doktor dođe u vizitu, pravi popis mrtvih! Rekli su da je taj dan u deset minuta preminulo osam ljudi! Hoću obdukciju! Iskopat ću muža, poslat ću u Ameriku na obdukciju i vratit ću da ga sahranim u BiH! Govore mi da sam protiv SDA i Sebije Izetbegović, znajte da je moj muž uvijek glasao za SDA! U dokumentaciji piše da je bio na respiratoru, a još ne znamo kojem! Šta ja imam od otkaza odgovornih, moraju u zatvor! Tražio je da ide kući, žao mi je što nisam zvala ambasadu (Sead je bio američki državljanin) da ga izvuku!
Almira: Slučajno je Sebija na čelu KCUS-a, ali mislim da je odgovorna! I Amela Katica Mulalić svoje radnike naziva djecom, e pa loše ih je odgojila! Tek ću da otkrijem pravu aferu, čekam neke papire.
Senad: U vezi s čim?
Almira: U vezi s nestankom kisika, kako pacijenti reaguju, dozivaju i vrište u pomoć i umiru! Nemam dokumentaciju ali imam evropskog pravnika! U svim medicinskim dokumentacijama piše da nismo tražili obdukciju, to je laž, sami su to napisali!
Senad: Da li je ikoga od vas kontaktiralo bilo koje tužilaštvo?
Mirela: Niko!
Naša Facebook grupa za nekoliko dana je imala više od četiri hiljade članova. Za samo sat vremena gostovanja, u grupu se pridružilo više od tri hiljade novih članova!
Almira: 2000 puta sam zvala KCUS! Nismo znali gdje je moja majka smještena! Čekali smo na odobrenje lijeka od 350 KM! To je teže od same smrti! Zadnji put sam čula majku prije nego što je otišla da radi CT. Sestri je rekla da joj cijelu noć nije niko prišao i da je sva mokra! Kada smo zvali ponovo, rekli su da više nije tu i nisu znali reći gdje je prebačena! Zvala sam Sebiju, javila mi se njena sekretarica! Preklinjala sam je da mi kaže gdje mi je majka! Nazvala me je za pola sata i dala mi broj telefona na koji dalje da zovem. Tu počinje agonija!
Mirela: Zvala sam nekoliko stotina puta. Otišla sam na KCUS, nisu me pustili da uđem, dali su mi brojeve da zovem!
Edina: Otac mi se borio za sistem, a muž mi je stradao od zdravstvenog sistema! Bili smo u kontaktu dok je bio u bolnici, ali se pojavila korona na odjelu gdje je bio smješten! Zaražen je na Klinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju! To piše, znam! Piše u otpusnom pismu!
Esad: Nismo mogli stupiti u kontakt s bolnicom, slao sam e-mailove, kontaktirao sam ambasadu, a kada su ih oni kontaktirali, zvali su mene! Bilo je kasno! Bili smo u kontaktu dok nije otišao u bolnicu. On je otišao u bolnicu skoro zdrav. Imamo fotografije, mogao je hodati. 10 dana kasnije kažu da je u lošem stanju! Bio je prljavih gaća, a bio je najčistiji čovjek na svijetu! Mom bratu je smrt ustanovljena u 8:20, a i stotinama drugih ljudi. Tako rade, kada doktor dođe u smjenu, obilazi i proglašava smrt!
Mirela: Rekli su mi da je taj dan u 10 minuta preminulo osam ljudi!
Esad: To je popis mrtvih. Može biti da je moj brat umro u noći, ali doktora nije bilo.
Almira: Tužit ću odgovornu osobu KCUS-a! Sebija je odgovorna osoba KCUS-a i PRC-a! Meni ne treba nadoknada, ne radim ovo zbog novca, ne optužujem da su oni krivi za majkinu smrt, ali jesu za odnos prema nama! Moj advokat se javio Sebiji, poslao je e-mail da provjeri šta se dešava s mojom majkom. Nikad niko iz ureda KCUS-a nije odgovorio na email. Ja idem do kraja!
Mirela: Tužit ću KCUS!
Edina: Kako da ih ne tužim? 22.03. su me nazvali sa Podhrastova i rekli da ga premještaju u PRC i da kupim lijek u Lukavici u apoteci. Kupila sam dvije doze, a u otpusnom pismu piše da mu je data jedna doza od 800 mg. Mobitel kojim smo komunicirali nije vraćen, drugi koji je služio za svaki slučaj je vraćen. U nalazu piše da je 18 imao moždani udar, a mi smo se taj dan čuli.
Mirela: I ja sam kupila isti lijek. Otpusno pismo mi nisu dali, imam samo izvještaj o smrti na kojem piše da nije tražena obdukcija, a jeste!
Almira: Čekala sam 30 sati na odobrenje lijeka. Prvo smo dobili papir kojim se odričemo naknade za taj lijek. Nadam se da je moja majka dobila taj lijek.
Mirela: I meni je trebalo 48 sati da se jave povodom davanja lijeka i to tek nakon što je Esad pisao ambasadi. Rekla sam im da ću ja taj lijek donijeti, dvije doze od 600 mg. Otišla sam i odnijela, rekla sam da ću ga predati u ruke samo glavnoj sestri. Ne znam da li je ikada dobio taj lijek, nemamo karton. Sad moramo poslati inspekciju da izuzme dokumentaciju.
Više čitajte ovdje ili pogledajte cijeli razgovor u priloženom videu…
