Više od stotinu počinitelja krivičnih dijela nekažnjeno će uživati u blagodetima nefunkcionalnog pravosuđa u Bosni i Hercegovini! Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, samo u prvoj polovini 2012. godine broj predmeta koji su zastarjeli dostigao je brojku od oko 3.000.
Najčešći razlozi zastare su nedostupnost osumnjičenog i dostavljanje krivične prijave nakon nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja. Da sve bude apsurdnije, opljačkana imovina nakon zastare nerijetko završava upravo kod osoba osumnjičenih za kriminalne radnje. Jedan takav slučaj zabilježili smo u Sarajevu.
Malo toga može iznenaditi u BiH, no ono što se dešava Enveru Backoviću zasigurno je zaslužilo da se nađe u rubrici „vjerovali ili ne“. Slučaj pljačke, čija je žrtva bila njegova porodica prije 11 godina, jednostavno je zastario.
Ukoliko Backović ne pokrenu privatnu parnicu, sud će sve što im je opljačkano predati osobama kod kojih je obiteljski nakit pronađen. Zbog zastare, progon osumnjičenih je obustavljen pa tako prema zakonima BiH oni imaju pravo na opljačkanu imovinu:
„Da je sud donio presudu da oni nisu krivi, ja ne bih ništa rekao, ja bih poštovao sudsku presudu i unatoč tome što je slučaj zastario, da je meni sud rekao da će sve to tamo što se nalazilo, a to je možda 850.000 do milion maraka, da je sud rekao dati u dom za nezbrinutu djecu Lubica Ivezić, ili za školovanje siromašnih studenata, ja bih rekao:’Odmah dajte to.’ Ali kad je meni sud napisao da će oni to njima vratiti, ja sam bio konsterniran. Da nije toliko tragično, bila bi prava farsa i bilo bi smiješno”, priča Backović.
Na predmetu Backović radio je inspektor krim policije Mićo Letić, danas u penziji. Prisjeća se kako se radilo o dobro organizovanoj kriminalnoj grupi koja je pljačkala imućnije sarajevske porodice:
„Ta grupa je počinila preko 10 krivičnih djela teških krađa. To je bila milionska šteta. Prilikom vršenja uviđaja i uviđajnih radnji pronađeno je jako puno forenzičkih tragova koji su nepobitno ukazivali da je ta kriminogena grupa počinila ta krivična djela. I naravno u sklopu toga je kod istih, u njihovim stanovima, pronađen zlatni nakit i pronađena je i veća količina naoružanja – berete 92 sa prigušivačima, sa ic uređajima, sofisticirana oprema i naoružanje koje su koristili u izvršenjima tih krivičnih djela.“
Hiljade eura za privatnu parnicu
Na slučaju se promijenilo pet sudaca. Od 22 zakazana ročišta, održana su tek tri jer se optuženi nisu odazivali. Iako su privođeni na osnovu potjernica, puštani su da se brane sa slobode, a onda ih je bilo sve teže pronaći jer su mijenjali mjesta prebivališta. I tako godinama – sve dok prije nekoliko mjeseci porodici Backović stigla je i zvaničana obavijest Općinskog suda da je slučaj proglašen zastarjelim, jer nije riješen u roku od deset godina.
Nekadašnji krim inspektor dodaje da se i ranije dešavalo da predmeti na kojim je radio zastare, no ovaj slučaj, kaže, pamtiće cijeli život:
„Uvijek kad pokušate nešto da kažete, kažu vam:’Nemojte se miješati u sudske odluke’, itd. Međutim, mislim da mi kao građani imamo pravo da pitamo zašto jedan predmet za kojeg su postojali neoborivi dokazi stoji – i zar je trebalo deset godina da se to razvuče i da predmet zastari? Koliko su sudije primile plata, koliko je čitava ta mašinerija koja se pokretala koštala, da ne govorim mašinerija MUP-a koja je radila danonoćno da bi to dokazala.“
Da bi uopšte pokrenuo privatnu parnicu, Enver Backović danas mora sudu platiti obaveznu taksu od 10 posto procijenjenog iznosa koja iznosi oko 10.000 eura. Nije teško zamisliti što se dešava sa sličnim slučajevima zastare kod prosječnog građanina BiH, upozorava Enver Backović i dodaje:
„Ali pazite u koju sam ja situaciju bijednu doveden – da ja sada kopam po svojim porodičnim slikama, da pokazujem slike svoje žene u kupaćem kostimu i da kažem:’ E vidite ovo je taj prsten’. Pa da mi onda kažu: ’Uvećajte tu sliku. Pa vidite nije to taj prsten, pa je li se vi dobro sjećate toga ili se ne sjećate…’ Ja tačno znam šta će biti tamo, ali ja ću to izdržati.“
U konačnici Enver Backović dobio je objašnjenje od Suda i VSTV da je za rad pojedinih sudija nadležan Ured disciplinskog tužitelja, koji je obaviješten da je u ovom predmetu jednostavno nastupila zastara – i to je otprilike bilo sve što se tiče odgovornosti suda.
Ono što slijedi je parnica u kojoj će Backović ponovo morati dokazivati da je žrtva pljačke od prije 11 godina. Osjećaj sigurnosti, koji je nekada imao u BiH, u potpunosti je izgubljen:
„Ko se danas osjeća sigorno, recite mi, molim vas. Vi ste u svakom pogledu nesigurni. Vi ste nesigurni kao novinar, nesigurni ste kao građanin, nesigurni ste kao tinejdžer ili kao straca jer vam otimaju sa vrata ogrlice i naušnice… Ugroženi ste egzistencijalno. Ugroženi ste – jer eto i kad se nešto desi, nema pravde. Ovo je surogat sudstva. Jedna država, jedan narod – ona se sunovraćuje kad se sunovrati sudstvo, kad nestane pravde. Meni se čini da ovdje stvarno ta pravda polako nestaje – i možda je u tragovima negdje ima”, zaključuje Backović.
(VisokoIN/RSE)
