Piše: Amar Kulović
2012. godina je u kalendaru sportskih dešavanja posebno upečaljiva,prvo zbog nedavno završenog Evropskog prvenstva(na kome nije bilo tzv. „političkih utakmica“ poput one Hrvatske i Turske nekoliko godina ranije) u Poljskoj i Ukrajini, a sada, u jeku mjeseca ramazana dolazi i čuvene Ljetne olimpijske igre čiji će domaćin biti London od 27.jula. Naša priča po tom pitanju je uvijek ista-norme za olimpijadu imamo ko Somalija hljeba pa se pošalje nekolicina njih, dok se onako čudimo komšijskim državama što pošalju čitavu jednu reprezentaciju …
U tom segmentu, opet se provuče fudbal ili nogomet. Virtuoznost šutanja lopte odavno nije isključivo sportsko-takmičarski adrenalin nego je najbolji presjek stanja socijalne, društvene i što je pomalo poraznije-političke svijesti. Ništa novo i ništa što nije poznato, ta ista demagogija u tom obliku prvi je isključivi krivac za uvodni dio o Olimpijskim igrama, a druga je što se sve ponavlja-repetitio nastaje onog trenutka kad takozvani simpatizeri sofijskog Levskog iz Bugarske, protivnika FK Sarajevo u Evropa ligi uznemire javnost plakatom za revanš utakmicu – Nož žica Srebrenica, nakon dočeka s transparentima podrške Ratku Mladću i ostalim četničkim egzekutorima u prvoj utakmici u Sofiji gdje su privedeni i neki od navijača Sarajeva-Hordi Zla.
Mrzim četnike, to su bile dvije rečenice u jednoj od priča pokojnog Darija Džamonje. Najbolji odraz stanja racionalnog čovjeka, nažalost u manjini jer su glave vruće,usijane i bez primjese mozga mogle samo na taj način izazvati pažnju na sebe, za nekoga nekakvom fudbalskom utakmicom, ali kad to uradi država članica Evropske Unije (pa se prisjećaju Čkalje i Tate Bugarina) postane perfidno.
Zbog čega?
Druga članica Evropske Unije, Slovenija i njezin prvak Maribor koji je davno za vrijeme bivše Jugoslavije u Drugoj ligi zapamtio ime FK Bosna Visoko, također je sa srdačnim epitetima počastio i navijače Željezničara u također međunarodnom srazu (kvalifikacije za Ligu prvaka), doduše manje morbidnim u odnosu na prethodni primjer iz Sofije, pa sad čovjeku nikako nije jasno zašto takvi pametuju Bosni i kroje njenu sudbinu svojim glasanjem i mišljenjem u toj tzv. evropskoj porodici,bastiona kulture,emancipacije, tolerancije i suživota, parolama s kojim su je isti posmatrali kako se guši u krvi i beznađu isplaniranog ratnog dejstva, zar takav licemjer ima pravo da joj bude sudija i kadija i porota … Je li to ona druga strana što čeka ovu nesretnu zemlju koja se guši u sopstvenom beznađu da je potamane i neke druge sile … Bezbroj je primjera izljeva neviđene mržnje i netrpeljivosti kroz sportska nadmetanja, ono što onom razumnom vadi živac i tjera ga da baš uključi mozak jeste-do kada ideologija misli vladati nečim što bi trebalo biti van njene kontrole i zašto se pokušava konstatno kroz isprike objasniti da to nije tako…
Politika se i u internom smislu umiješala u Nogometni/fudbalski savez Bosne i Hercegovine,rezultat toga da nemamo adekvatne terene ni uslove za razvoj profesionalnih fudbalera, priča koja je poznata skoro svima jer je reprezentacija u fudbalu jedini bijeg iz sivila svakodnevnice a oko nje konstantno kruže oblaci potonuća. Pravi fašizam koji će kao i svaka rušilačka ideologija(koja uvijek zadavi nauku, pa džaba priča o profesionalizmu svih sfera života,bitno je kako se ko zove i to se stalno provlači u životu ovih prostora i formiranje percepcije s vana) uništiti humanu stranu priče-tu igru ili sve njih u množini iz nekog bahatog i nerazjašnjenog priliva primitivizma i terora-višestruki termin bez granica, teror koji se reflektuje i na jednu malu sredinu poput visočke kao dijela iste … iz nekog nerazjašnjenog razloga nije dobrodošao drukčiji … ili nekog ko ne donosi novac.
Čemu onda stalno oplakivati ili se čudom čuditi kada isti sport u BiH, kako konstatno ističu najbolji ambasador jedne zemlje, odlazi u propast i ne može se takmičiti s najboljim pa rano ispada u pretkvalifikacijama, a ostali ne mogu čak zadovoljiti neku prividnu olimpijsku normu a vezani su za loptu, individualno je bajka kako uprkos svemu prkose ti Bosanci u džudu, streljaštvu i sličnim.
Očito postoje dvije ruke,iz vana i unutar. Onaj virus koji ga uništava u jezgru a napolju ga dočeka neki Trojanski konj koji će ga šutnuti nazad u blato u kojem se koprca. Nit je tome adekvatan se suprostaviti ponajviše jer mu kod kuće nije sve čisto, ideologija ga jede na kućnom pragu, stavila mu lanac među noge i po tim premisama ga nastoji sahraniti. Mi smo prvaci u pametovanju uz kafu, ovom temom će svako dati i gurati svoj usud makar ne bio kompetentan, a ono što ostaje jeste antipraxis-tupkanje u mjestu uz standardno opravdanje.
Poenta priče-zaštiti ono u sebi. Ponajviše me se dojmio jedan komentar na netu da sve te klerofašitičke ideologije nisu sankcionisanje ni u našoj avliji a da bi bile od strane tuđih, ako ćeš se boriti za cilj ne može sve ostati na ponosu i boli-nek se pojave pred Izraelcima sa porukama Aušvica ili tamo gdje postoji krv u ljudskoj historiji-drastično se kažnjava. Mi ovdje izgleda tolerišemo sebi, pa odatle crpe i oni s druge strane granice. Da smo realniji, ne bi se konstantno ista priča ponavljala. A svi mogući primjeri na našem računu puni su laži i dvosmislenog shvatanja svega.
A treba bit i realan-nismo u stanju da dorastemo velikim. Tad na scenu stupa jedino veliko srce. Valjda i u tom žargonu ono ne bude nestalo i sa velikih sportskih terena.
http://www.youtube.com/watch?v=K6BYCusBllQ
(VisokoIN)
