Lokalna priča/storija je uvijek zanimljiv primjer kada se počne diskutovati o temama raznih profila. Na samom startu potpisnik teksta će napomenuti da ovo nema veze sa diskusijom o Danu žalosti 11.7., ta se priča podvukla u prethodnoj kolumni,o tome je suvišno pričati sami ćete se uvjeriti narednih nekoliko dana.
Asocijativnost na početku vezana je za film Ahmeda Imamovića-Belvedere,prije par godina premijerno izvedenog u Gradskom kinu kao vrsta režiserove zahvalnosti i duga prema Visokom na čijem se lokalitetu odvijalo snimanje filma o povratničkom naselju i teškim uslovima života-potraga za istinom koja se čeka godinama. Taj film će uoči pokopa srebreničkih žrtava biti prikazan na BHT 1.
Nastavkom „Visočkog ljeta 2012.“,u onom kulturnom dijelu koji u malom mjestu diše na kapaljku i za pohvalit je činjenica da preživljava uprkos svemu(izuzeci nisu ni veće sredine,nije tako davno aktuelizirano zatvaranje Zemaljskog i Historijskog muzeja u Sarajevu ,probleme ima BNP u Zenici, Mostar čak nije imao kino sale do otvaranja „Mepasa“,u Tuzli je pozorište skoro mrtvo i na aparatima, slobodno me ispravite ako griješim) planira se održati i Ljetno kino sa filmovima Tarika Hodžića i Dženana Medanovića,usput će se publici predstaviti film o Jangiji u režiji Esada Zečevića također u kinu.
Zbog čega slijed ove priče?
Dokaz da narodski rečeno „uvijek imaš štofa“. Pseoudnim filma i Visokog nije stran pojam,prijeratni period je takođe bio živopisan i za kinematografiju u vrijeme bivše Jugoslavije,ne samo po tome što se ovuda šetao dvojac Kusturica-Janković alias dr.Karajlić kada je trebalo „spržit“ grlo domaćom kruškom pa se po tome sjetit imena Seje „Vampe“,nego iz razloga što možda niko i nije svjestan živopisnosti ovog kraja za prikaz radnji burne historije nesretnog historijskog prostora,jezgre postanka jedne zemlje,nije to neka prednost u odnosu na ostale po principu da si „iznad“,međutim koloplet činjenica pokazuje kako ima nešto ovdje,to zrnce inspiracije nevezane isključivo za teoriju o piramidama… Slobodno je bit skeptik pa svemu tražit manu što je običaj ovdašnjeg stanovništva,nije zgoreg nać’ diskurs koji će se pročitati kao faktor snobističkog sjedinjavanja (narodski da prevedem-uvlakač),prokomentarisat sve i svašta iz slijeda nagomilane frustracije…ali kad pričamo o nekom iole pozitivnom pomaku to je pokušaj da se dočara i stvori jedan visočki pečat filmskom svijetu,umjetničkom prikazu događaja koje će kako- tako stvoriti jednu pozitivnu sliku o samom Visokom u moru onih negativnih priliva koji su očigledni, a da se ne lažemo toga ne stane ni na kompletan hard disk od 50 gigabajta pričajući o neukusnoj i poganoj strani mjestašća ispod Visočice….od aerodroma pa nadalje…
Film stvara imidž.
Prema Zoranu Tomiću:“ Više je puta ponovljena riječ imidž. Pogledajmo kako se pojam definira? Kao što sama riječ upućuje, imidž je odraz, slika. U ovom slučaju, to je odraz organizacije u očima i umovima njezine javnosti. Ono što slijedi nudi samo jednu definiciju organizacijskog imidža: imidž je percepcija koju ljudi imaju o vanjskim, vidljivim osobinama tvrtki i robnih marki. Kao što ljudi pokazuju svoju osobnost kroz odjeću koju nose, auto koji voze, radno mjesto, časopise koje čitaju, tako i organizacija pokazuje osobnost kroz proizvode i usluge koje nudi, načine na koje postupa sa zaposlenicima, oglašavanjem, cjelokupnim vizualnim izgledom, znakovima na zgradi i vozilima tvrtke. Cjelokupnim vizualnim izgledom, ambalažom i oglašavanjem svoju osobnost pokazuju i robne marke.“ /http://www.zorantomic.net/wiki/mediawiki/index.php?title=Imid%C5%BE,inače je riječ o vrhunskom profesoru komunikologije i poslovnog komuniciranja/….
Da ne bi bilo hrpe pametovanja,i stilizma koji se kod nas raspoznaje kao „šuplja bez kraja i konca“,reći da je Belvedere dobio niz priznanja,zašto sutra to ne bi mogao biti neki uradak vezan za ovaj kraj,nikada nije falilo kvalitetnijeg kadra u skoro svim segmentima,nažalost nepozicioniranog,neshvaćenog ili ugušenog neshvatljivom zavisti i egoizma samo zbog napretka I OPET SVOJESTVENO NAMA… Priča o filmu je potekla upravo iz segmenta što je u ovo vrijeme politička ideološka(nerijetko toksikološka) retorika uprla prste u sve, pa će se samo konstantno pričati o vlasti… Sve da se nekome isti filmovi ne svide,ispričana je priča o svakodnevnici bez spetakla i na jedan način se ukazala činjenica da Visoko ne mora biti Hollywood(jedva će dočekat se poistovjetit) da bi imalo nešto svoje,da bi dalo drukčiji imidž od trenutnog,dosadnog od kojeg pati…Da ne pričamo o drugoj krajnosti:'ta će nama film ljudi nemaju ni za hljeba…
Bar će vidjet i neki svoj problem,možda će mu biti lakše…
(VisokoIN/Amar Kulović)
