Piše: Bahrija Bajramović
Ulazim u voz sa prvim zrakama sunca, pa onako obasjan izgleda još ljepše. Novi talgo vozovi su nešto što svi morate isprobati.
Ljubazno osoblje me dočeka na vratima. Ugođaj je bolji nego u avionu. Lagana muzika, kafa, pa čak i krajolik nekako ljepše izgleda kroz nove i uglancane prozore. Kafu plaćate, nije uračunata u cijenu karte, i košta 1,5 KM. Nema čovjeka pored kog smo prošli, a da nas nije ispratio pogledom. Sve izgleda kao u nekom visokobudžetnom američkom filmu. Čovjeku baš ego poraste u ovom gorostasnom ljepotanu.
Nakon dugogodišnjeg „staža“ u lokalnim vozovima, ovo za mene izgleda kao u raju. Nema poderanih i prljavih stolica, niti nesnosnog smrada kada prođete pored toaleta. U toaletu imate čak i toalet papir i sapun, što je nesvakidašnje za naše vozove. Klima u vozu je baš ugodna i prijatna, kao u konferencijskim salama. Sve je apsolutno savršeno.
Cijena jednosmjerne studentske karte na relaciji Zenica-Mostar je 16,20 KM, što je opet jeftinije od autobusne karte. Ono što je žalosno jeste što će se, prema riječima konduktera, ova linija vjerovatno ukinuti. „Nema računice“, kaže mi. Doista žalosno. Od Zenice do Sarajeva u vozu su bila čak 2 putnika. Pitam se:“Zašto je sve što je lijepo i dobro strano našem narodu?“
Stoga, ostavite svoje automobile u garaži i preskočite jedan vikend bez kupovine novih krpica i priuštite sebi ugodnu vožnju u poslovnom vozu do Mostara.
Kao što kaže kineska poslovica: „Korisnije je putovati nego čitati o putovanju.“
Moje ste putovanje pročitali, stoga uradite nešto korisnije.
(VisokoIN)
