Piše: Amar KULOVIĆ
Noć nakon pobjede nogometne reprezentacije BiH nad Grčkom i tri nova boda u (konačno po parametrima višegodšnjih snova i želja) prođeš kroz kasabu da bi ti se slegli utisci,i da ti topliji proljetni vazduh pomogne oko „refresha“ silne euforije koja u kontinuitetu traje već nekoliko godina dolaskom nove generacije koje je Mijajlović Marjan prozvao „Zmajevima“.Sinoć je Visoko imalo svoj karnevalski udio u opštem euforičnom ludilu koju su začnili Džeko i ostatak furioznih fudbalera u bijelim dresovima do te mjere da se probudio jedan drukčiji osjećaj od onog ustančanog,već pomalo depresivnog koji svakim danom nameću prenosnici informacija-mediji i internet,posebno kada se sve frustracije lokalnog karakreta pa i van istog jučer,u doba jedne sportske utakmice u sportu koji je više od toga,ponajviše politiziranom i iskusuranom godinama kao desna ruka političkom destrukcionizmu zemlje Bosne,padnu u vodu ili nestanu.
Jučerašnjih 3-1 protiv selekcije koja spada u red najtvrđih i najvećih propagandista antifudbala,skupine 11 učahurenih igrača u plavim dresovima koji su na istu „foru“ došli do titule prvaka Evrope u Portugalu 2004.godine,dovoljan je povod za razne teze o tome kako sam pristup ubijanju u zdrav mozak nije kontinuitet vječitog karaktera i da postoji dio,ili iglica koja se trsi,odmiče i uspješno hrve sa navalom svakodnevne negativnosti u zemlji koja ima dva lica:ono što joj je Bog podario prirodom,ali nažalost oduzeo u istom trenu kada se mazohistički pravi svaki vid samoubilačkog poteza viška.
Jer,mimo ovih dana kada se shvati da postoji ljepša strana života,makar smo pretjerani euforisti,makar svi imali svoje mišljenje o toj istoj igri koju novopečeni silni pametnjakovići nisu adekvatno ni upražnjavali čak ni za lokalne ekipe u stubištu ili haustoru,mahali i kvartu,ili su mislili da znaju(pogotovo kada su Visočani današnjice postali ti nazor sportisti,vječiti talenti potpomognuti finansijskim zaleđem nekolicine imućnijih roditelja nauštrb oni koji su zaista odskočili u tom pravcu),stoji konstatacija da nije sve u jednoumlju i da je različitost prirodni zakon,ponajviše Bogom dat i ako je to potrebno,taj pristup ću konstantno ponavljati ne bi li se ljudi imalo počešali po glavi.
Makar ovo nemalo veze sa sportom,i politički vid prepucavanja spada u drugi plan kada dođe momenat poput sinoćnjeg,sa strane bi se reklo ekstravagantnog izljeva manijakalnosti zbog nekakve tupe igre nogom koja je zaludila cijelu zemaljsku kuglu,pa čak i tvrdokorne američko-kanadske neznalice u „sirotinjskom sportu“ kakvim se smatrao soccer (iako je svaki sport priča za sebe i svaki ima isti pristup bilo popularniji ili rjeđi) ali čitajući čestitku Blaže Stevovića,predsjednika Nezavisne grupe građana Trebinja koji se doslovno zahvalio „Zmajevima“ na jednom vidu ujedinjenja naroda i probuđivanja ljubavi prema sopstvenoj domovini,počinju se nazirati pozitivni vidovi bar nekog pomaka,iako u političkom smislu je to beznadežan slučaj.Kažem opet nema veze konotacija iste storije o politici i fudbalu/nogometu,iako se prvi faktor ideološke prirode petlja i u taj segment,petljao se godinama ponmižavajući ono malo iskrenih navijača reprezentativnih selekcija koji mimo košarke,sjedeće odbojke i borilačkih sportova,da ne govorimo sramotnom nizu bez olimpijskih medalja zaslugom državnog nemara prema promociji zemlje, nisu imali nikakav veći domet,pa je sam narod ionako depresivan nametnutom količinom sopstvene gluposti i zarobljeništva u psihološkom kompleksu niže vrijednosti još više ispovljavao količinu toksikološkog antiekološkog dejstva-trovanja svega oko sebe i trovačkog niza koji se posebno reflektuje u Visokom.U ovom gradu tako lopovi svih vrsta se ujedinuju u nevidljivu halku i mažu oči ionako čudnom svijetu,pa i kad je sportska grana u pitanju godinama okrivljuju periferne nemoći za sopstevene interese,radi sopstvenog profita upropaštavajući koncept sredine koja je u toj grani bila naročito prepoznatljiva i u kojoj se također pored onog velikog državnog,stiče i lokalni ponos,adekvatna zdravorazumska pripadnost svome gradu i mjestu u kome se živi.Sinoć se makar na par sati pobjeglo od posrnulosti,ništavila,psihološkog rata i priče između redova zbog političke situacije u gradu,pametnjakovićke one gore spomenute boli da se nedostatak argumenta i neznanja(da prevedem onaj ko nema pojma sa životom nameće ti svoje i misli da je u većini,drugi te tapšući podržava do momenta kad se ne otkrije svom ideološkom mentoru o tome šta si njemu re'ko,treći se u svom izgubljenom manitu ceri jer je isto dio lanca koji narodski nema blage ili je blago retardiran,četvtri pokupi svu pamet svijeta i prospe a kući se vraća doslovno grcajući u sopstvenom fekalizmu jer ga boli što je realnost drukčija),pa možemo reći i neke sebi za pravo datog bezobrazluka uvijek može ispostaviti kao ono što jeste i što treba biti,a u stvarnosti nije tako,nego naopako.
Visočki je destrukcionizam gori od grčkog.Ovdje od davnina trebaš pazit šta ćeš reći kanalima konekcije uvezanoj bagri koja ćete od tog istog kompleksa napravit budalom i sve protivno njegovom je nužno zlo,a ovdje mali milion opozicionara.Međutim,i nije sve tako crno.Kada se na tom istom zeničkom vulkanu istopila čitava helenistička osobina proždiranja kreativnosti i napretka velikom srčanošću,tako će doći i vrijeme kada će se makar ne u većim ali sigurnim razmjerama i ovaj grad osjetiti ponosnim sam za sebe.Što nije,jer su mu vječito krivi drugi i jer je ta apatija hičkokovski izrežirana da manje sredine poput ove žvaću i razdiru sopstvena želja da se stane u kraj neredu.Lijepo je vidjeti i političare,tačnije načelnicu općine omtoanu šalom BiH reprezentacije,koliko god zvučalo rigidno i besmisleno,međutim time se zaključuje ispočetka ta ista priča-rušilaštvo se siječe u psihološkom tek onda fizičkom kontekstu po potrebi,jer ničija do zore ne gori,pošto ljudi nisu vječna kategorija pa da sad ne citiram silne mislioce,pjesnike,pjevače i da se ne Balašiziram ili Štulićiziram ne bi li ispao k'ko malo pametniji od ostalih,svi će potvrditi isti princip.
Sinoć je bilo lijepo vidjeti ljude sretne.Koliko god bili materijalno siromašni,Fortuna se krije u nekom drugom obliku pa je iz sigurnosnih razloga fukarama proklela želju za parama osim kao sredstva preživljavanja,makar za kratko,da svi postanu u trenutku jednaki.
(VisokoIN)
