1. Naš je
Vlasničku dilemu oko „turskog kulturnog centra“ razjašnjavan jedna rečenica i jedna činjenica: Kulturni centar u Prijekom je u vlasništvu Općine Visoko. Zgradom i opremom danas, na osnovu odluka nadležnih organa, upravlja i raspolaže Javna ustanova Centar za kulturu i edukaciju.
Suština je u tome da prostorije tog centra pripadaju umjetnicima, nevladinim organizacijama, udruženjima građana, pozorištima, bendovima i pojedincima koji imaju potrebu za prostorom u kojem će razvijati ideje i sadržaje korisne za sve građane Općine Visoko. Korištenje prostorija nije besplatno ali mora da bude jeftinije od svake alternative. Zgrada je, napominjem, okružena propalim zgradama koje su propale zato što nismo znali definisati zajedničke interese i zato što nismo znali raditi u korist opšteg dobra. S druge strane, građani Općine Visoko, svako ponaosob, biraju za koga će navijati, čiju će muziku slušati i u čijem će zagrljaju odvažno koračati prema Evropskoj Uniji.
2. Trebao bi napraviti ono što do sada niko nije – kompromis oko suštine
Kompromis oko suštine podrazumijeva: zajednički napor, zajednički angažman na razvoju sadržaja koji će obogatiti kulturni i umjetnički život Visokog, a koji će rezultirati kvalitetnijim i jeftinijim obrazovnim programima. Treba da ujedini razjedinjeno tkivo ličnih interesa upakovanih u sablasnu terminologiju koja samo opisuje sklanjanje, bježanje i ignorantski odnos prema zajednici. Teška simbolika okružuje kompletan projekat koji koincidira sa političkim i medijskim raspadima, i misija je utoliko teža. I slađa.
Ja, naprimjer, mislim da je idealan naziv za ovaj Centar bio KC1355. Kodna godina prvog pisanog traga o Visokom. Ali moja neprihvaćena ideja ne umanjuje potencijalni potencijal Centra.
3. Da je planiran po nivou trenutnih zahtjeva za kulturnim sadržajima – imao bi 40 kvadrata
Zgradu Kulturnog centra u Prijekom čini veliki amfiteatar sa više od 350 stolica, dvije kino sale od manje od 100 stolica, četiri učionice, prostor biblioteke, te kupola i terasa za organizaciju promocija i izložbi, sa panoramskim pogledom na grad. Opravdane su sugestije da je zgrada prevelika za potrebe Visokog. Da je projicirana po trenutnom kretanju ljudi kroz Visoko i po trenutnim sadržajima na navedenim poljima – imala bi 40 kvadrata. Trebamo čekati ili praviti neka bolja vremena.
4. Hladno je
Hladno je, do ludila. Toliko je hladno da nakon radnog vremena uđem u zgradu Tržnog centra Džananović ili zgradu BBI Centra i više ne gledam ni ženske parfeme ni muške satove – samo gledam klima uređaje. Razgovarao sam sa svim nivoima vlasti i sa stručnjacima za navedenu tematiku. Problem je, kažu, rješiv i imamo vrlo čvrsto obećanje da će i biti riješen prije početka sljedeće sezone grijanja. Ne pitajte me za ovaj ledeni maj. Valjda će proći. Vjerujem u obećanje i nadam se se da će sve biti na najboljem mogućem nivou.
5. Da li će ga zadesiti sudbina propale investicije – zavisi od nas
Ja ne vjerujem u onu politiku povjerenja i politiku prepuštanja sudbine izabranim zvaničnicima i stručnjacima koji će, ako ne uspiju uraditi posao, biti odgovorni za promašaje. Ko je do sad odgovarao za promašaje? Ko je do sad odgovarao, i na koji način za propale projekte u Visokom? Kome uostalom da isporučimo fakturu za bilo koje današnje nezadovoljstvo? Ko će sutra odgovarati za praznu i hladnu dvoranu, i ko će nas braniti u momentu kada rukometni klub „Bosna“ ponižavaju i izbacuju iz lige, na račun privremenih marketinških projekata iz Sarajeva?
Sve to zavisi od nas. Ja vjerujem u politiku boravka na licu mjesta i sav moj mandat na trenutnom radnom mjestu je posvećen otvaranju vrata i komuniciranja sa udruženjima i pojedincima koji grade ili žele da grade bolji život. Od njihove čestitosti i od dosljednosti u poštovanju pravila koja tretiraju njihove zahtjeve zavisi smisao funkcionisanja Centra za kulturu i obrazovanje i Kulturnog centra Altindag-Visoko.
6. Zidovi nude priliku, ostalo zavisi od ljudi
Svaka firma, svaka organizacija i svako društvo zavisi od ljudi. Svaka dijagnoza koju danas postavite za uzročnik pronalazi ljude koji su doveli do trenutne slike i trenutnog stanja u Visokom. Mi zapravo imamo viška zidova i složeni sistem otvaranja vrata u kojem su za svaka vrata potrebna po četiri ključa. Sistem je jedini odgovor i ne volim vjerovati ni u čije pa ni u moje vlastito poštenje. Pojednostaviti otvaranje vrata sistemom u kojem se tačno zna šta je čiji posao, to je teški izazov koji je pred nama. Bez milostinje, sa pravilima. Pa zar je to tako teško?
7. Sudbinu će mu odrediti broj ljudi koji će dnevno prolaziti kroz Centar
Stolice u učionicama koje sam opisao u tački 3 su još neotpakovane. Za to sam, evo, kriv i ja. I javno obznanjujem otvorenost za pregovore oko aktivnosti koje će ispunjavati prostor i vrijeme. Zaključit ću rezultatima jedne moje analize, a koji idu u prilog mojoj obavezi da doprinosim boljem imidžu Kulturnog centra u Prijekom. Obim radnih sati u kojima su prostorije u Centru bile u upotrebi u maju 2016.godine i u kojima su organizovane određene aktivnosti obuhvata 7 posto od ukupnog radnog vremena. Izvolite, ispunite 93% praznine. Nema boljeg imidža bez otvorenosti, ali ni bez istine.
Konačno, 11 je sati i 23 minute i upravo je u Centar ušao prvi današnji domaćin-gost. Bartolomej Stanković, briljantni visočki pijanista. Ne znam ni o čemu ćemo razgovarati, ali znam da moram biti na njegovoj strani. Neka nam je sretno.
