Nezavisni kandidati se prijavljuju zbog lične koristi, da bi oduzeli nekom glasove ili da naprave neki šou, smatra profesor Borislav Vukojević.
Predizborno predstavljanje nezavisnog kandidata na lokalnim izborima za načelnika Teslića Konstantina Savića, izazvalo je buru polemike u javnosti i na društvenim mrežama i njegova popularnost je preko noći porasla do neslućenih razmjera. Drugo je pitanje da li se radi o pozitivnoj ili negativnoj popularnosti, jer će birači svoj sud o Saviću reći na izborima.
Izjava za primjer
Savić u kratkom predstavljanju tvrdi da će iz opštinske administracije otpustiti sve koji su zaposleni po stranačkoj liniji, da će davati podsticaje a oni koji ih dobiju moraće da zaposle ljude sa evidencije Zavoda za zapošljavanje. Takođe, Savić kaže da će ukazivati pravosudnim organima na kriminal i korupciju, te kršenje ljudskih prava. Savićev nastup je takav da su ga korisnici društvenih mreža ismijali, a u komentarima se moglo vidjeti da mu ljudi ne vjeruju. Prema podacima Centralne izborne komisije BiH, za načelnike i gradonačelnike se prijavilo čak 38 nezavisnih kandidata.
Viši asistent na Političkim naukama Univerziteta u Banjoj Luci Borislav Vukojević smatra da bi nezavisni kandidati, samim tim što se nazivaju „nezavisni“, trebali da budu kredibilni jer se ne uklapaju u standardne tokove političkih partija.
– To nije tačno u većini slučajeva i ti ljudi se uglavnom prijavljuju kao nezavisni kandidati da bi dobili nešto za sebe. Na primjer, kandidat za gradonačelnika Banje Luke Duško Tadić javno je rekao da ne želi da se bavi politikom, što je izjava koju treba okačiti za primjer nekoga ko se kandidovao a uopšte nije za taj posao. Kod nas politika ima drugačija konotativna značenja od onog što stvarno jeste. Nije politika biti protiv korupcije i kriminala, ovdje se radi o vođenju grada što jeste politika, rekao je Vukojević za Oslobođenje.
On je dodao da se često dešava da kandidovanje nezavisnih kandidata ima za cilj da se pomogne nekoj drugoj opciji. Radi se o tome da neki nezavisni kandidati imaju zadatak da oduzmu glasove od drugog kandidata i time pomognu partnerskoj partiji. To se dešavalo u Prijedoru i Tesliću a, kako kaže Vukojević, za očekivati je da se ponovo nađe neki takav aranžman.
– Generalni zaključak je da nezavisni kandidati kod nas nisu ono što bi trebali da budu. Ima izuzetaka i u ovom pravilu, ali to su rijetke situacije. Nezavisni kandidati se prijavljuju zbog lične koristi, da bi oduzeli nekom glasove ili da naprave neki šou i dobiju par glasova. Oni bi da budu u politici, ali da se njome ne bave, rekao je Vukojević.
Jedan od nezavisnih kandidata za banjalučku Gradsku skupštinu Nebojša Tojagić smatra da može da promijeni neke stvari u gradu nabolje. Četiri godine je bio predsjednik Savjeta mjesne zajednice Priječani i borio se da njegovi mještani dobiju bolje uslove za život. Kaže da se za neke probleme ne može vjerovati da postoje u 21. vijeku.
– Osnovna škola je pred zatvaranjem zbog loših uslova za boravak djece, Ulica 9. januar nema trotoar, problem s mostom je opštepoznat, izgradnja puta koji je propao mjesec nakon radova i još mnogo problema naša su realnost. Kandidovao sam se jer je nedopustivo da neko smatra da djeca iz centralnih gradskih naselja vrijede više od djece Česme, Vrbanje, Manjače i drugih naselja i da se brojna naselja godinama drže u blokadi, rekao je Tojagić za Oslobođenje.
Svježa krv
Tojagić kaže da je porijeklom Crnogorac te da se, kako nije bilo spremnosti šireg broja ljudi za izlazak na izbore, odlučio na kandidaturu kao nezavisni kandidat iz reda nacionalnih manjina. To, kako tvrdi, nije paravan. On smatra da je u današnje vrijeme nemoguće uraditi bilo šta ukoliko se ćuti i zbog toga je njegova kampanja nazvana #reciglasno.
Tojagić je dodao da je prijava nezavisnog kandidata na izbore jeftinija od prijave liste.
– Trenutno provodim kampanju “od vrata do vrata” što je jeftin način, osim što uzima mnogo vremena. Moju kampanju umnogome pomaže nekolicina istomišljenika koja se “pro bono” priključila, nakon što su saznali da sam se kandidovao. Ljudi imaju iskustva. Radi se o univerzitetskim profesorima i pravnicima, dok smo biračke odbore popunili volonterima koji istinski žele dašak svježe krvi i parlamentu Grada. U toku je štampanje manjeg broja plakata i flajera koje finansiram vlastitim sredstvima. To nisu veliki iznosi. Kao kandidat imam pravo da besplatno koristim prostore mjesnih zajednica u gradu i to je dovoljno za kampanju. Uglavnom, Izborni štab čini deset ljudi, od kojih najveći radi u informativnoj službi i pomažu mi kako bih putem medija i društvenih mreža imao svakodnevnu komunikaciju sa građanima, objašnjava Tojagić svoj način rada u kampanji.
Međutim, ostaje pitanje da li baš svi nezavisni kandidati imaju volju i novac da svoje političke ambicije finansiraju iz vlastitog džepa ili traže sponzore koji će ih finansirati. Ako budu izabrani, vratiće uloženo, a ako ne – vjerovatno će se “prohujati s izborima”.
(Oslobođenje)
