Sebija Izetbegović je ukrala magistarski rad od moje supruge! Kazao je ovo u ekskluzivnom razgovoru za “Dnevni avaz” Muradif Pajt, čovjek koji zna sve zagrebačke tajne supruge predsjednika SDA Bakira Izetbegovića.
Sebiju je upoznao na 1. kongresu Stranke demokratske akcije u Sarajevu 1991. godine, kada ga je, kaže, rahmetli Alija Izetbegović doveo u Sarajevo na Kongres, a već 1992. Sebija je živjela u njegovom stanu u Zagrebu.
– Mislim da je bio juni 1992. godine, moja punica je Sebiju dovela kod nas u Zagreb da živi s nama – prisjetio se Pajt za “Avaz”.
Sve džaba
Opisao je Sebijin boravak u Zagrebu.
– Znači, ona ima osiguranu hranu. Imala je svoju garderobu, imala je svoju sobu, živjela. Ništa nije plaćala, imala je servis kao u hotelu, imala je vozača, imala je sve moguće što joj treba. Amer Cviko je vozao. Sve je tako to bilo dok nije otišla i onda, kad sam ja bio zaratio s Biserom Turković, 1993. godine, negdje otprilike oktobar, novembar, ne znam tačno, ja dobijem pravo da idem u Ameriku – istakao je Pajt.
A onda dolaze do šokantne spoznaje.
– Moja supruga, moja mala beba, koja je imala tad osam-devet mjeseci, i ja. I sad žena kaže, normalno, sprema se i kaže, šta tebi treba, šta meni treba, daj mi kreditnu karticu, daj onih nekoliko dokumenata, moj je stan, ja ga zaključam i idemo. Sad žena, kako je bila profesorica na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, treba joj diploma od magistrata, treba joj od doktorata, treba joj doktorat, tekst, treba joj magistrat, nađe diplomu, ali nema magistrata, nema doktorata! To su radovi od po 200-300 stranica. Nema knjiga. „Gdje su moji radovi?“, pita me. „Šta ja znam, ženska glavo“, odgovorim joj. Kaže ona: „Bogami je to Seka odnijela“, budući da je Seka, dok je bila u mom stanu, to čitala – kazao je Pajt.
Zvao Aliju
Da su sumnje o krađi magistarskog rada bile opravdane, Pajtu i njegovoj supruzi postaje jasno odmah nakon prve rečenice tokom telefonskog razgovora sa Sebijom Izetbegović.
– Nađem njen telefon, za minutu sam našao, zovem Aliju, Alija mi dadne njen broj iz Istanbula. Zovem Seku, rekoh: „Mi idemo za Ameriku. Možemo li doći po magisterij i doktorat, po onu knjigu od Kana?“ Nisam je htio uopće pitati da li je to ponijela sa sobom, nego ovim riječima joj kažem, ponavljam: „Možemo li doći po magisterij i doktorat, po onu knjigu od Kana?“
A ona odmah odgovara: „Jao, halali, molim te.“ Znači, to je godina prošlo, ona opet odgovara: „Joj, halali, oprosti ako znaš Allaha, dž. š., ma kako ne možeš doći, dođi…“ Tako mi je rekla tada Sebija i odmah mi je bilo jasno da je to ukrala. Odemo tamo žena i ja, Zagreb – Cirih, Cirih – Istanbul. Mi smo tu u hotel došli. Ja na recepciju zovem, imao sam taj broj telefona. Tri knjige unutra, u kesi magisterij, doktorat… Evo ti, valjda je to to.
Žena otvori i začudi se. Pitam je šta je, kaže: „Nema prve stranice.“ Otvori i od drugog rada, kad ni tamo nema stranica, otvori tu knjigu od Kana s potpisom. Kan je bio najveći patolog na svijetu. Bila je fantastična knjiga. Nema ni tu. Šta da radim? Uzmemo knjige i vratimo se u Ameriku – kazao je na kraju Muradif Pajt.
Kako je ušla u Hrvatsku
Pajt tvrdi da je Sebija u Zagrebu specijalizirala „jedino ako se iz Istanbula teleportirala u Zagreb, jer 1993. godine u Hrvatsku nije mogao ući ni komarac“.
Niko nije mogao tada ući ni preko obavještajne službe – dodao je Pajt.
