Tinejdžeri u BiH, kao i drugdje u svijetu, nove medije koriste za međuvršnjačko nasilje. Služeći se modernom tehnologijom – smartphonima i tabletima, svaki geg ili nestašluk vršnjaka publikuju.
Profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Lejla Turčilo kaže da je međuvršnjačko nasilje problem koji je postojao i prije weba, te da je dosegnuo vrhunac upravo na mreži – ona potencira slobodu uz malo (ili nimalo) odgovornosti.
U prilog navedenom, vrlo je ilustratativan primjer Tračerice iz Živinica koju je samo u jednom danu augusta prošle godine posjetilo 18.000 ljudi.
Riječ je o blogu koji je kreiran prema uzoru na tinejdžersku seriju Tračerica (Gossip Girl) snimljenu prema bestselerima za mlade Cecily von Ziegesar.
Profesorica Turčilo objašnjava da mlađi korisnici nesumnjivo ne mogu sagledati sve posljedice koje njihov aktivizam na društvenim mrežama i blogovima može imati.
Pokazivanje mržnje
Facebook često posluži i kao platforma za pokazivanje mržnje prema svemu što je drugačije od autora problematičnog natpisa. Ako uporedimo domaću situaciju sa globalnom, sa olakšanjem možemo utvrditi da nisu evidentne radikalne mjere koje pojedinci poduzimaju, kao posljedicu sadržaja objavljenih na navedenoj mreži.
Činjenica je da smrti i samoubistva zbog diskriminirajući sadržaja na Facebooku česti su u svijetu u zadnjih nekoliko godina. I, uglavnom je riječ o tinejdžerima.
Nedavno je protiv ove društvene mreže prvi put podnesena krivična prijava u Evropi. Učinio je to Savez roditelja u Italiji nakon što se četrnaestogodišnja ubila zbog snimaka objavljenih na FB.
Čak i danima nakon njene smrti na platformi FB sedam-osam tinejdžera objavljivalo je uvredljive sadržaje.
Bloger Tarik Kapetanović ističe da u BiH nije evidentiran drastičan događaj poput ubistva ili samoubistva zbog FB. On, kada je riječ o bh. društvu, u socijalnim mrežama vidi drugu vrstu problema.
„Na društvenim mrežama u BiH živi govor mržnje – u smislu rasne, nacionalne i političke diskriminacije. Ili čak fašističkog govora koji možemo prepoznati i na forumima i na društvenim mrežama. To je nešto što direktno možemo prepoznati kao prijetnju,“ istakao je Kapetanović.
Jedan od primjera je slogan „Nož, žica, Srebrenica“.
Ako se na pretraživaču Facebooka upiše pokazat će se da, u okviru tog novog medija, egzistira desetine grupa pod ovim nazivom. Sadržaji koji te grupe objavljuju zastrašujuće su uvrijedljivog karaktera. Vrlo često i morbidni.
Inače u enciklopediji wikipedia.org stoji da je „Nož, žica, Srebrenica“ srpski fašistički slogan kojim se glorifikuje genocid u Srebrenici…
Uzimajući u obzir navedene FB grupe, književnik Nenad Veličković smatra da se ova društvena mreža pojavila u društvu koje ne osposobljava i ne ohrabruje pojedinca da kritički misli i da se zalaže za univerzalne vrijednosti.
Smatra da „društvo pojedince školuje da odluke donose emotivno, najčešće iz straha. Racionalnost je protjerana iz škole, a na njeno mjesto instalirana je turbo-pobožnost.“
Zloupotreba demokratije
Veličković, kada je riječ o zloupotrebi novih medija, smatra da su u tom smislu odgovornosti nejasne:
„Mnogo je veći sadržaj koji pišu čitaoci, ali mnogo je manji uticaj uredništva. Kao fol demokratija, ali u suštini je to zloupotreba demokratije.“
Zato je, prema mišljenju stručnjaka, važno razvijati svijest o novim medijima, jer za većinu mladih oni predstavljaju realnost svakodnevice.
Psihologinja Aida Gibanica smatra da problem nastaje kada se dijete ili odrasli dosta identifikuje sa virtualnim JA.
Ranije su psovke i vulgarni izrazi pisani po zidovima u zahodima škola. To je bilo lako izbrisati ili prebojiti. Sada ih je potrebno virtualno izbrisati i još niko ne zna kako to najbolje učiniti?!
U suštini diskriminirajući sadržaji – video snimke ili fotografije, tračevi uveliko utječu na živote. Naročito tinejdžera koji su posebno osjetljivi.
„Kad god postoji problem sa prihvatanjem vlastitog identiteta, tad nastaje nemogućnost realnog i bijeg u virtuelno što direktno umanjuje svijest o negativnim uticajima,“ zaključila je psihologinja Gibanica.
Psiholozi sa univerziteta u St. Luisu istraživanjima su utvrdili da trač obiđe svijet za manje od minute. Ovo je rezultat jednačine koju su razvili naučnici rimskog Informatičkog fakulteta La Sapienca, uz pomoć američkih matematičara.
Time su utvrdili zapravo moć Interneta – twittera, blogova i facebooka, pri širenju glasina.
Matematički kazano, vrijeme potrebno da se trač proširi po internetu srazmjerno je tačci presjeka svih komunikacija korisnika i ukupnog broja korisnika koji komuniciraju podijeljeno s vrijednošću protoka informacija. Nekad su to snimke brutalnih tuča, a nekad razgolićene slike „svoje“ djevojke.
Trač (njemači Tratsch) je samo brbljanje o bezazlenim temama, pričanje, klevetanje, sitno ogovaranje. A platforme društvenih mreža postale su mjesta gdje se često pokazuju „trofeji“.
Iako nisu zabilježeni najdrastičniji primjeri – ubistva i samoubistva Bosna i Hercegovina kada je riječ o korištenju informatičkih medija u svrhu trača ne zaostaju mnogo za globalnim trendovima.
Na Facebooku sve svakih malo pojavi grupa tinejdžera koji na vrlo ružan način prikazuju vršnjakinje.
„Pogrešno bi, međutim, bilo tvrditi da su pojave poput ‘tračerica’ na društvenim mrežama i blogovima rezultat neupućenosti korisnika u moć mreže koju koriste. Naposlijetku, da nisu barem intuitivno naslutili razmjere te moći, oni je vjerovatno ne bi ni koristili u razmjerama u kojima je koriste danas,“ zaključila je Turčilo.
Činjenica je da tehnologija omogućava tinejdžerima da u svakom trenutku mogu biti online i plasirati informacije velikom broju konzumenata.
Bloger Kapetanović ističe da tinejdžeri smartphonima imaju mogućnost fotografisanja i onda prave sadržaje čak i pornografske. Kasnije ih objaljuju na FB i time se ucjenjuju međusobno. FB je uveo restrikcije za sve pornografske sadržaje.
„Te fotografije u roku sahatak vremena uklanjaju se i bez znanja autora. I account se automatski gasi,“ objasnio je ovaj bloger.
Istakao je da je FB krenuo u globalnu akciju u kojoj čisti sve neprimjerene sadržaje koje kreirana aplikacija prepozna. Tako to mogu biti i sadržaji koji se inače mogu naći na webu. Primjerice, fotografije golišavih poznatih ličnosti.
Mehanizmi zaštite
No, ipak, profesorica Turčilo ističe da treba tražiti mehanizme zaštite žrtava u online sferi. Također insistira da to ipak bude traganje za odgovarajućim mehanizmima koji ne ugrožavaju slobodu komuniciranja, ali uvode koncept odgovornosti, mora ići paralelno sa sprječavanjem devijantnih ponašanja (posebno kod sve mlađih) aktera društvene komunikacije i društvenog života i offline.
Profesorica Lejla Turčilo smatra da temeljno pitanje regulacije weba nije da li je potrebna određena vrsta kontrole, nego ko treba determinirati pravila i nadgledati njihovu provedbu.
Države to još uvijek pokušavaju (osobito one sa malim ili nikakvim stupnjem demokratičnosti), ali je suverenitet države na ovom novomedijskom polju definitivno nemoguć. Međunarodna regulativa je neobavezujuća, ili je obavezujuća samo za potpisnice.
Ko nam, dakle, ostaje? Opet: njegovo veličanstvo Korisnik.
(VisokoIN/Al Jazeera )
