“Gledaju u njega sada sa još većim poštovanjem, gotovo pobožno, kao u više biće koje živi kako hoće i radi šta hoće. Bježao je od svojih početaka, onoga što je bio i od samog sebe, u želji za moći i dominacijom. Mnogo ljudi treba da se razdućani da se jedan kokošar zadućani.”
Uvijek su postojali halapljivi ljudi dunjalučari poput onog Andrićevog, Huse kokošara, iz novele “Svadba” čija je radnja smještena u polumračni zagušljivi magacin i kuću jednog ratnog profitera. Iako napisana 1936.godine to je radnja koja traje i danas samo sa drugačijim “kokošarima” željnim državne imovine i elitnog društvenog statusa za male pare koju kasnije preprodaju ili joj mijenjaju namjenu pa na njoj grade i zarađuju, a zatim “u interesu svih nas” po deset puta većim cijenama prodaju izgrađene nekretnine i novac opet “u interesu svih nas” zadržavaju samo za sebe. U pravilu uvijek imaju i pomagaće u ovakvim poslovima od arhitekata, građevinaca, političara, notara, advokata, nadležnih ministarstava …. i u pravilu uopšte ih ne zanima trajna šteta koju pričinjavaju ovakvim radnjama bez obzira da li se radilo o ekologiji, estetici ili vodozaštitnoj zoni. Primjera je na stotine u cijeloj državi, a isti nisu zaobišli ni Visoko.
Ohrabreni pozivima pojedinih bh. političara da ulažu u BiH, arapski kupci počinju od 2012. godine masovno kupovati nekretnine u Visokom i nekim sarajevskim gradskim općinama te Hadžićima, Ilidži, Ilijašu, Trnovu, Vogošći, Olovu, Varešu i Brezi. Otprilike u isto vrijeme je počelo i osnivanje firmi. Podaci iz pojedinih ugovora pokazuju da su neki posrednici kupovali nekretnine od bh. državljana pa ih prodavali kupcima sa Bliskog istoka, ostvarujući tako ekstra profite. Arapski investitori najčešće su kupovali zemljišta u ruralnim dijelovima općina i mahom najavljivali izgradnju turističkih naselja od pet do 400 vila. U gradskim sredinama su, uglavnom, kupovali posjede za gradnju stambenih zgrada i hotela. Novinari CIN-a su pronašli da je na području devet općina koje čine Kanton Sarajevo te na području Visokog, Breze i Olova najavljena izgradnja najmanje 120 naselja i resorta različitih veličina. Međutim, do danas je u potpunosti ili djelimično izgrađeno samo deset posto planiranog. Na pojedinim lokacijama investitori nisu odmakli dalje od uređenja zemljišta, pokušavajući u međuvremenu prikupiti potrebne dozvole.
Trećina kupljenih površina nalazi se na području Visokog, Hadžića i Ilijaša. Grad Visoko i Općina Ilijaš usvojile su ili pokrenule 2014.godine procedure za izradu 35 planova za izgradnju turističkih naselja za firme koje su u vlasništvu arapskih investitora.
Pretpostavljamo da su visočki preprodavači zemljišta i oni zaduženi za “kajćenje” istog upoznali kupce da je zakonski nedopustivo i kažnjivo pretvaranje vodozaštitne zone u građevinsko zemljište baš kao što je zakonski nedopustivo krčenje šume, uz sve to visočkim trgovcima zemljištem nije nepoznato ni prisvajanje državnog zemljišta u svoje privatno, a takve primjere smo zabilježili i fotografisali i uskoro ćemo pisati i o tome uz prateće ilustracije. Ovakvi slučajevi najdirektnije ugrožavaju i vodozaštitne zone zbog kojih smo u opasnosti da uskoro uz hladnu vodu iz česme budemo “počašćeni” arapskim ili izlučevinama i fekalijama domaće vlastele.
Sprezi pohlepnih ljubitelja zelenih površina, politike, ministarstava i bahatih “građevinskih vizionara” trenutno na ruku ide sporost i tromost pravobranilaštva i inspekcija koje se proglašavaju nenadležnim, ali kako pouzdano znamo sve je procesuirano i svi će biti obuhvaćeni istragom, a neki već i jesu.
Neko će, i neka će, odgovarati za to. A uskoro ćemo saznati ko je to umislio da je iznad zakona i ko je to pomislio da u sprezi sa kolaboracionistima iz službi Gradske uprave umislio da je njegov uticaj veći od zakona i da njegova obećana riječ “investitorima” bilo da su arapski ili domaći uknjiženi na treća lica vrijedi više od opšteg interesa i važećih zakona ove države, a o čemu svako malo pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu dolaze u goste nenajavljeni.
Sve ovo traje godinama unazad. Nepoznato je, ali da se naslutiti, zašto se o svemu šuti i dozvoljava da zbog materijalnog interesa njih nekoliko koji “kajte” i onih koji “investiraju” riskiramo trajno zagađenje naših izvorišta, krčenje šume, tihu okupaciju i betoniranje Visokog krupnim kapitalom pohlepnih i bahatih tranzicijskih bogataša i arapa sumnjivih investicijskih sposobnosti te onih koji posreduju za njihove interese, a kakve primjere smo već zabilježili. Visoko ne smije dozvoliti tim skapanim i nemoralnim ljubiteljima moderne “numizmatike” i nekretnina da stavljaju svoje lične interese ispred interesa 39.000 stanovnika koji se također nešto pitaju.
I nije ova pojava rasprodaje državne zemlje nešto nepoznato i nešto što se tek pojavilo u Visokom. Bavili su se oni time još prije više od 20 godina. Tada su ujedinjeni i bratski na sjednici tadašnjeg Opštinskog vijeća zajedno SDA, SBiH i SDP velikodušno u interesu sebe jednoglasno i “legalno” prodali veliku površinu državne zemlje u Moštru za interes privatne firme, tako da danas imamo puno više Husa kokošara nego u vrijeme pisanja novele “Svadba”
Visoko.co.ba
