Izdvajanjem 5 posto od akciza na duhan, u entitetske fondove solidarnosti godišnje bi se slijevalo oko 40 miliona KM za liječenje teško bolesne djece, no SNSD i HDZ na to nisu željeli pristati.
Godina je 2019, mjesec je februar. U parlamentarnu proceduru Zastupničkog doma Parlamenta BiH stiže prijedlog izmjena i dopuna Zakona o akcizama kojim bi se pet posto od prikupljenog novca od akciza na duhan usmjeravalo u entitetske fondove solidarnosti za liječenje teško oboljele djece.
Bio je to tračak nade za roditelje koji su nekoliko sedmica ranije u Tuzli skupljali potpise za peticiju kojom su zatražili da se bolesna djeca liječe iz budžeta, a ne SMS porukama.
Rušitelji svih dobrih zakona
No, ovaj prijedlog zakona koji bi mnogim roditeljima i njihovoj djeci značio spas, a koji je predložila zastupnica Nezavisnog bloka Aida Baručija nije usvojen. Pogađate, na njegov put su stali, kao i svim drugim korisnim zakonima, zastupnici SNSD-a i HDZ-a BiH.
Od 2010. godine, od kada se prikupljaju akcize na duhan, do danas je prikupljeno oko 10 milijardi maraka po ovom osnovu. Podaci su ovo koje je smo dobili iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Samo u prvih šest mjeseci ove godine po osnovu akciza na duhan prikupljeno je nešto više od 466 miliona KM.
Kada se izračuna pet posto od godišnjih prihoda po navedenom osnovu, od 40 do 45 miliona KM godišnje bi se moglo izdvajati za liječenje djece.
“Pripremila sam taj Prijedlog zakona o izmjeni i dopuni Zakona o akcizama na duhan i duhanske prerađevine s ciljem da se pet posto od prikupljenih sredstava uputi u fondove solidarnosti entiteta i Brčko distrikta. Namjera je bila da se napune fondovi solidarnosti i da sva bolesna djeca koja predaju zahtjeve mogu biti liječena od tih sredstava i da više ne budemo u situaciji da roditelji traže novac za liječenje putem kutija i putem poziva na brojeve telefona kako bi spasili svoju djecu”, ističe za Buku Aida Baručija, te nam otkriva sudbinu ovog zakona.
“To je naravno trebalo proći komisijsku fazu. Prvo sam morala da idem na Komisiju za budžet i finansije i zastupnici su mi na toj komisiji tražili mišljenje Uprave za indirektno oporezivanje BiH, a potom sam morala ići i na Ustavnopravnu komisiju, koja je trebala da procijeni da li je moja izmjena i dopuna zakona u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom Bosne i Hercegovine. Naravno da nisu mogli naći nijednu grešku u toj izmjeni i dopuni zakona, ali su zakon odbili zbog stavova stranaka. U toj Ustavnopravnoj komisiji većinu, kao i u svim komisijama, čine SDA, SNSD i HDZ. Ja sam imala podršku SDA, SDP-a, DF-a i SDS-a, ali SNSD i HDZ su bili kategorično protiv, tako da uopće ovaj prijedlog zakona nije mogao ni doći na dnevni red da zastupnici o njemu raspravljaju ili glasaju”, pojašnjava Baručija.
Bolest ne bira etničku pripadnost
Dodaje kako se mišljenje od Uprave za indirektno oporezivanje BiH čekalo nekoliko mjeseci te je nakon toga prijedlog izmjena Zakona o akcizama dobio negativno mišljenje Ustavnopravne komisije, da bi se potom zastupnici na sjednici izjašnjavali o negativnom mišljenju komisije.
“S obzirom da su moje kolege bile upoznate o čemu se radi, svi su glasali protiv mišljenja Ustavnopravne komisije, pa je moj prijedlog ostao još uvijek živ, vraćen ponovo u proceduru, odnosno ponovo na Komisiju za budžet i finansije i Ustavnopravnu komisiju. Međutim, priča je ponovo bila ista. Nisam dobila podršku ljudi iz HDZ-a i SNSD-a. Pokušavala sam tim ljudima objasniti da bolest ne bira ljude, odnosno djecu po imenu i prezimenu, ni po etničkoj pripadnosti. Bolest ne bira, i mi kao parlamentarci smo bili dužni da toj djeci obezbijedimo novac. A novca ima više nego dovoljno da se to može regulisati zakonski”, naglašava Baručija.
Ona podvlači kako bi pet posto od ukupnog iznosa prikupljenog na osnovu akciza na duhan činilo cifru od oko 40 miliona maraka godišnje, što bi bilo dovoljno da sva djeca u BiH imaju plaćeno liječenje i adekvatne terapije.
“Nijedno dijete ne bi ostalo bez liječenja u stranim zemljama, jer većina ih ide van zemlje na liječenje. Znam mnogo slučajeva u Zenici gdje su roditelji prodavali svoje stanove da bi imali čime platiti liječenje djece i poslije išli u podstanare, samo zato što naš zdravstveni sistem ne prepoznaje to. Nažalost, ovaj zakon nikada nije došao na razmatranje. Kolega iz HDZ-a Nikola Lovrinović je došao na Ustavnopravnu komisiju a da nije ni pročitao prijedlog zakona. S obzirom da nije pročitao zakon, ja sam mu pokušala objasniti šta je cilj zakona, da bi mi on rekao: “Može kolegice, ali da vi date dva miliona u Srednjobosanski kanton”. Čovjek nije želio da shvati da novac ide u Fond solidarnosti i da ga sva djeca mogu konzumirati, bez obzira iz kojeg kantona ili grada dolaze. Kamo sreće da nemamo nijedno bolesno dijete, i da nam novac za te svrhe ne treba”, navodi zastupnica Nezavisnog bloka.
Akcize u budžet za lagodan život političara
Nenamjensko trošenje novca od akciza u BiH je postalo standard. Osim novca od akciza na duhan, nenamjenski se troši i novac prikupljen po osnovu akciza na naftu i naftne derivate, alkohol, pivo, kafu, vino, bezalkoholna pića.
Prikupljeni novac po osnovu navedenih akciza ide u državni budžet, odnosno u opštu potrošnju. Tako kasnije dobijemo da se iz tog državnog budžeta kupuju i službena vozila za političare, te se plaćaju druge besmislene povlastice koje oni imaju.
“Iako nema zakonske obaveze da se sredstva od akciza troše isključivo za namjenu koja se nameće kao najlogičnija iz njihovog karaktera (npr. akciza na alkohol za liječenje ovisnosti i bolesti proisteklih iz alkoholizma, akciza na cigarete za liječenje bolesti uzrokovanih pušenjem i tome slično), svakako da bi suštinska svrha akciza na proizvode štetne za zdravlje (kakvi su cigarete i alkohol) morala biti suzbijanje ovih ovisnosti i poboljšanje zdravlja stanovništva. Pa bi u tom smislu bilo razumno barem dio sredstava utrošiti na zdravstvo i liječenje onih čije je zdravlje narušeno upotrebom tih akciznih proizvoda. Pogotovo jer od cigareta strada i zdravlje nepušača izloženih duhanskom dimu. Moglo bi se razmišljati i o upotrebi dijela sredstava za pomoć uzgajivačima duhana da se preorijentišu na druge kulture u okviru ukupne kampanje za ograničenje upotrebe duhanskih prerađevina, kao i za kampanje i edukaciju protiv pušenja, jer sve to bi imalo više smisla i logike nego potpuno nenamjensko trošenje prihoda od akciza na neke druge, logički nevezane i neproduktivne rashode”, kaže za Buku ekonomski analitičar Igor Gavran.
I Baručija konstatuje da akcize u BiH nisu ispunile svoju namjenu.
“One se troše nenamjenski i jedina im je namjena da političari i bliski ljudi njima žive lagodno. Kada govorimo o akcizama na duhan, cilj je bio da se uloži novac u zdravstveni sektor i da se radi na prevenciji pušenja. Od toga nije provedeno ništa, a novac se samo slijevao u budžet”, zaključuje Baručija.
Dakle, iz navedenog je jasno da SNSD i HDZ nisu kvalitetne zakone obarali samo ove godine, oni to rade od samog početka mandata vrlo sinhronizovano.
