Tokom dugog niza godina Bosanski Muslimani su praktikovali toliko umjeren oblik vjere da su mnogi od njih tokom svetog mjeseca Ramazana svoje večere održavali uz alkoholno piće. Krvavi rat koji ih je doveo u sukob sa njihovim susjedima, pravoslavnim Srbima i katoličkim Hrvatima, testirao je vjeru jedne od malobrojnih evropskih zemalja u kojima je Islam najzastupljenija religija.
Nekada je bila rijetkost vidjeti javno iskazivanje vjere na ulici. Sada, sve više žena nosi marame, a jedna od njih je nedavno postala načelnica malog grada među bosanskim planinama.
Izborna pobjeda Amre Babić u Visokom krajem prethodne godine učinila ju je prvom načelnicom s hidžabom u ovoj balkanskoj zemlji s ožiljcima rata, a vjerovatno prvoj i u Evropi.
Njen uspon u ovom gradu u dolini dvije rijeke, s 46.000 stanovnika je vrsta podstreka za ostale koji su također počeli iskazivati vidljive znakove svoje vjere. To je izazov za predrasude u društvima širom Evrope dok raspravljaju da li da odbace strogu islamsku praksu ženskog odijevanja ili da je prihvate kao odraz skromnosti i umjerenosti.
Francuska je prije dvije godine zabranila nikab- pokrivanje cijelog lica. Turska, koja je dugo vremena trpjela barijere u javnom životu žena koje striktno poštuju vjerska pravila, nedavno je smanjila ograničenja u vezi s nošenjem hidžaba na javnim univerzitetima. Ostale zemlje još uvijek raspravljaju o zauzimanju stava po tom pitanju.
Islam je u Bosnu, zemlju u unutrašnjosti, zemlju brda i ravnica, sa 3,8 miliona stanovnika, donio osmanski sultan Mehmed Osvajač, 1463. godine. Hidžab je dugo vremena bio sastavni dio života u ovoj zemlji, naročito u ruralnim područjima kao što je Visoko, ali je odbačen tokom više od 40 godina vladavine komunizma. Otvoreno prakticiranje religije u oficijelno ateističkoj zemlji značilo je ugrožavanje vlastitih prilika i poslova.
Mnoge žene kao razlog vraćanju umjerenom obliku Islama navode svoja ratna iskustva, a taj je oblik definirao prakticiranje vjere kroz stoljeća.
Mnogi kažu da su osjećali da Evropa i SAD nisu dovoljno brzo pružale pomoć tokom rata zbog zabrinutosti u vezi sa islamskim terorizmom, i da su se za pomoć i zaštitu mogli obratiti jedino Bogu.
Rat je privukao džihadiste sa Srednjeg Istoka, te ovdje još uvijek postoje male izolirane grupe vjerskih ekstremista. Ali mnogi bosanski muslimani kažu da oživljavanje umjerene religijske prakse predstavlja protutežu ultrakonzervativnim oblicima koji se prakticiraju na periferiji.
Babić, diplomirana ekonomistica, brzo uzburkava zemlju svojim političkim umijećem. U kratkom periodu od preuzimanja vlasti u gradskoj Općini sredinom novembra, stekla je reputaciju čvrstog rukovodioca.
Čak i izmoreni posmatrači duboko podijeljenog bosanskog političkog sistema imaju nadu da bi ona mogla pomoći da se prevaziđu godine meteža u vladi ove zemlje, a koji je zemlju ostavio daleko iza njenih susjeda, Srbije i Hrvatske koje su na putu ka pridruživanju Evropskoj Zajednici.
„Ja sam Evropljanka. Ja sam Muslimanka. Ovo je moj identitet“, kaže ona. „Hidžab je ono što vidite izvana. Ali snaga je u onome što je unutra. Ne činiti loša djela, živjeti svoj život u poštenju i ne govoriti jezikom mržnje.“
U Visokom, zimski vazduh je ispunjen oporim, kiselim zadahom isparenja nastalih u industriji koja se bavi hemijskom preradom kože, a koja je ovdje glavni izvor rijetkih poslova. Nezaposlenost u BiH je oko 50 %, nepovjerenje između etničkih grupa i dalje postoji, a korupcija bjesni.
U prvoj radnoj sedmici načelnice Babić, električna energija u zgradi Općine je zbog dugovanja prethodnika zamalo bila isključena.
„Obični ljudi ne trebaju mnogo…“, kaže Babić, koja je sama odgojila tri sina nakon što joj je suprug poginuo u ratu, samo tri sedmice prije rođenja najmlađeg sina. „…oni samo trebaju osjećaj da se neko za njih brine.“
Na urbanim ulicama Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine, gdje bakarne kupole džamija iz Osmanskog perioda svojim minaretima pomiču linije horizonta već stoljećima, hidžabi se mogu češće vidjeti u periodu nakon rata iako su i dalje u manjini. Više žena ih nosi u ruralnim područjima kao što je Visoko. Velovi koji prekrivaju cijelo lice su rijetkost.
„Tokom komunizma nisu se obrazovale žene sa maramom, te im je bilo onemogućeno napredovanje na istaknute pozicije“, kaže Đermana Šeta, voditeljica istraživanja u NAHLA-i, centru za istraživanje i obrazovanje. „Čak i sada“, kaže Šeta, „preovladava mišljenje da se radi o neobrazovanim, zaostalim ženama.“
Iz tog razloga, mnogi Bosanski muslimani se nadaju da će izbor Babićke pomoći da se stavovi o hidžabu promijene.
„Ljudi misle da ste glupi ako ste pokriveni“, kaže Senada Spahović, kuharica u Islamskom školskom internatu nadomak Visokog, taj dan obučena u srebrni vezeni hidžab.
„Ovo na mojoj glavi je moj štit“, kaže Spahović o svom šalu. Počela ga je nositi 1995. godine, nakon što je njen suprug ubijen u Goraždu, njenom rodnom gradu koji je tokom rata bio pod opsadom.
Jedna djevojka u internatu u kojem Senada Spahović radi, kaže da je Babić uzor. „Ona planira nešto novo ovdje, i to ne samo za Bosnu nego i za Evropu“, kaže devetnaestogodišnja Sumejja Essidri, u učionici među pokrivenim djevojčicama koje su se stidljivo osmjehivale. „Kada pokrijemo naše glave, mi kažemo: „U redu, ja sam muslimanka, ali nisam zaostala“, kaže ona.
Čak i mnoge žene koje ne pokrivaju svoje glave sve češće pristupaju toj temi kao nečemu u što se ne treba miješati i da je potrebno ostaviti svakoga na miru da radi ono što želi.
„Ponosni smo što je izabrana“, kaže Jasmina Ismić, rođena Visočanka, sa modernom smeđom Bob frizurom, koja se, zauzimajući stav, pohvalila da je bila Miss Jugoslavije 1970. godine. Također je rekla da je srela Babićku u džamiji. „Ja imam svoj stil odijevanja, ona ima svoj“, kaže.
