Ponosan sam na svoj grad, svoje sugrađane i komšije, koji su ponovno dokazali da su spremni ustati u odbranu radnika i ljudskih prava.
Piše: Adnan Hamidović Frenkie
Ne znam da li je slučajnost ili je neka veća sila htjela da se poklope datumi, pa da na rođendan velikog Bob Marleya, muzičara kojeg slušamo godinama i koji je svojim tekstovima uveliko uticao na naše živote i pomogao da izgradimo jasan i zdrav stav, moj grad pokaže zube i pošalje poruku koja je odjeknula u cijelom svijetu.
Sve je počelo dan ranije ispred Vlade Tuzlanskog kantona, gdje su se okupili radnici četiri bivša giganta i po ko zna koji put tražili od vlasti pomoć u vezi s privatizacijom njihovih firmi, platama, zdravstvenim osiguranjem, stažem i ostalim. Radnike sam imao priliku viđati na tom istom mjestu skoro svake sedmice, nekad u manjim grupama, nekad u većem broju, a nekad čak i u šatorima.
Osvanuo je šesti
Političari su godinama ignorisali njihove molbe i, kao što to inače rade, prebacivali loptu na druge nivoe vlasti i pravosuđe. Međutim, tog dana su se radnicima pridružili građani Tuzle, među kojima je bilo dosta omladine.
Snaga koja može donijeti promjene!
Nakon što su ih premijer Čaušević i njegove kolege po ko zna koji put odbili i nakon što je propao njihov ulazak u zgradu Kantona, situacija je eskalirala i došlo je do brutalnog nasilja tuzlanskih specijalaca nad građanima. Epilog prvog dana bio je mnogo razbijenih prozora i zapaljenih kontejnera, te hapšenje vođa sindikata radnika i Aldina Širanovića, jednog od osnivača neformalne grupe građana na društvenoj mreži Facebook.
A onda je osvanuo šesti februar.
Građani Tuzle, izrevoltirani brutalnim nasiljem policije, još su odlučniji došli pred zgradu Vlade, tražeći ostavke premijera i ministra, ali i puštanje na slobodu uhapšenog Širanovića, za kojeg su portali prenijeli da je u pritvoru brutalno pretučen. Građani su ispred zgrade Vlade počeli stizati u podne i na prvi pogled je bilo jasno da će nas danas biti još više.
Na parkingu ispred i iza zgrade Vlade nije bilo vozila, a zgrada je, što će se kasnije ispostaviti, bila prazna.
Ne znam da li je slučajnost ili je neka veća sila htjela da se poklope datumi, pa da na rođendan velikog Bob Marleya, muzičara kojeg slušamo godinama i koji je svojim tekstovima uveliko uticao na naše živote i pomogao da izgradimo jasan i zdrav stav, moj grad pokaže zube i pošalje poruku koja je odjeknula u cijelom svijetu.
Političari su odlučili da ovaj put svoj posao ne rade od kuće. Ubrzo su okupljeni građani počeli da uzvikuju parole podrške uhapšenim i uvrede upućene premijeru i policiji.
Nakon što su shvatili da im se niko neće obratiti i ispuniti njihove zahtjeve, počele su ponovo da lete kamenice. Staklo sa prozora je padalo, a policija je sa svojim štitovima mirno stojala čuvajući ulaz u zgradu Vlade.
Nakon brojnih reakcija građana i medija na njihovo nasilje prijašnjeg dana, mnogi su očekivali da će policija danas biti tolerantnija i imati više strpljenja sa građanima. Međutim, ubrzo je od njih stigao demant u obliku suzavca. Uslijedio je žestok nalet demonstranata, pa su specijalci bili primorani da se povuku u i iza zgrade. Potom su brzo ispalili prve suzavce. Međutim, demonstranti se brzo snalaze i prvi ispaljeni suzavaci bivaju vraćeni na stranu koja ih je ispalila, tako da smo na ozbiljnim policijskim licima mogli da vidimo i po koju mušku suzu.
Ulične borbe
Nastaje velika zbrka i haos, bježanje i ganjanje sa specijalnim jedinicima između zgrada i po sporednim ulicama. Policijske snage su vjerovale da će se okupljeni rasuti kao i dan prije, no demonstranti se brzo pregrupišu i ponovo vraćaju na raskrsnicu ispred zgrade Vlade Tuzlanskog kantona.
Među demonstrantima je bilo i mnogo policajaca u civilu, u raji poznati kao hale, koji su nakon ponovnog okupljanja palili suzavce među okupljenima. Opet smo mogli vidjeti prekomjernu upotrebu sile. Više specijalaca tuklo je mladića koji je ležao na zemlji.
Građani Tuzle, izrevoltirani brutalnim nasiljem policije, još su odlučniji došli pred zgradu Vlade tražeći ostavke premijera i ministra, ali i puštanje na slobodu uhapšenog Širanovića, za kojeg su portali prenjeli da je u pritvoru brutalno pretučen. Građani su ispred zgrade Vlade počeli stizati u podne i na prvi pogled je bilo jasno da će nas danas biti još više.
Ni nakon višesatnih uličnih borbi policija nije uspjela do kraja razbiti demonstrante, tako da se, dok ja završavam ovaj tekst, oko Vladine zgrade i dalje nalaze grupe koje čekaju da njihovi zahtjevi budu ispunjeni.
Poruka političarima
Mislim da je još rano govoriti šta su građani Tuzle i BiH postigli ovim protestima, s obzirom na to da oni još traju i da je okupljanje ponovno zakazano.
No, sa sigurnošću mogu reći da je ovo bitna poruka našim političarima da građani mog grada više neće tolerisati njihov nerad i da više neće nasjedati na spinove i prebacivanje loptice. U zadnjih nekoliko godina se desilo toliko prekompozicija vlasti, tako da ni profesionalni politički analitičari ne mogu sa sigurnošću reći ko je danas vlast, a ko opozicija. Ja ću samo dodati da nas obične građane to više i ne zanima. Svi oni sjede u Vladi zajedno, tako da su u našim očima svi odgovorni!
Na kraju samo znam da sam ponosan na svoj grad, svoje sugrađane i komšije, koji su ponovo dokazali da su spremni ustati u odbranu radnika i ljudskih prava. Ovih dana je fakat lijepo biti Tuzlak. A ostalim građanima Bosne i Hercegovine poručujem „Get up stand up, stand up for your right!“
Suzavac nije toliko strašan…
