Imamo priliku da svjedočimo još jednom državno-korporacijskom ugovoru. Korporacije ponovo kupe harač tamo gdje ga do sada nisu pokupile u zadovoljavajućem obimu, država je u ulozi ponosnog/poniznog inkasanta, a sve to plaćaju građani.
Tako je prije 10 dana BiH javnost putem velike kampanje bila informisana o velikoj kampanji u službi prava … ali šta u istinu ta kampanja poručuje?
Građanima i građankama BiH je manje poznato da je prošlog ljeta usvojen izmijenjeni Zakon o autorskim i srodnim pravima. Ovim zakonom (član 174, tačka 3) se daje “ovlaštenim zastupnicima vlasnika prava” – dakle privatnim licima – pravo da u firmama vrše kontrolu opreme i dokumentacije. Ti zastupnici zatim inspektorima daju “opravdanu sumnju” za oduzimanje robe i izricanje kazni. I sve to bez sudskog naloga, bez učešća nepristranih lica ili vještaka.
Vlada, defacto, stavlja javne ispektore u službu potrčka BSA agenata, glumeći “USB strašne inspektore”, koji će kucati na vrata onih za koje se “sumnja da su im nanijeli neku štetu”. Inspektori će otvoriti vrata BiH firmi dok će BSA agenti slobodno narušavati naša prava i privatnost.
Koga naša država treba da štiti? Građane BiH od korporacija ili korporacije od građana? Je li veći problem trenutno siromaštvo, nezaposlenost i korupcija u BiH ili je možda što vlasnici velikih korporacija moraju da plate porez za novu jahtu?
Kod nas se država nije postavila u ulogu, niti branioca interesa građana niti posrednika između građana i korporacija, već prije svega zastupnika interesa velikih korporacija. A sve u ime, pretpostavljamo, evropskih integracija. Ista ta Evropa ovih dana odbija ACTAu.
Imalo se od čega drugog početi!!!
Pod krinkom skupljanja poreza i nadoknađivanja gubitaka federalne Vlade prouzrokovane nesavjesnim i neodgovornim načinom upravljanja javnim dobrima, Federalna uprava za indirektno oporezivanje na licenciranom software-u će, bez ikakvog transparentnog procesa pomoći i pripreme, ponuditi svojim građanima softverska rješenja najvećih korporacija i na taj način pomoći, ne samo omogućiti, odljev kapitala.
Ovdje se nameće mnogo pitanja, ali da izdvojimo neka:
Koja DRŽAVNA, nezavisna, agencija pokriva područje zaštite autorskih i srodnih prava u BiH?
Šta se kontroliše – I put (sadržaj na kompjuteru ili software na istom?)
Šta se kontroliše – II put (Operativni Sistemi ili software-i bilo kojeg tipa?)
Koji operativni sistemi se kontrolišu? (ovo će nam SIGURNO reći ko stoji iza kampanje!)
Ko posjeduje licencu za USB kojim će se vršiti provjera kompjutera i ko ga je licencirao?
Je li taj USB stick malware free i ima li sistem otvorenog koda kako bi bio “transparentan”?
Hoće li inspektori za svaki ulazak u firmu morati imati sudski nalog bez kojeg bi bila narušena prava privatnosti!
Hoće li inspektori pokušati ulaziti u privatne posjede i KAKO?
Hoće li se sudovi, ionako zatrpani sporovima neriješenim godinama, preko reda biti zatrpani nalozima za odbranu interesa “multinacionalnih kompanija” i njihovih privatnih partnera iz vlade? (ovo nas podsjeća na CT pregled??)
Kako sud može izdati nalog za sumnju?? (a ne za brojne primjere utvrđenih krivičnih djela!!)
Koji je omjer kazni za korištenje nelegalnog software-a u odnosu na kazne za teška i teža krivična djela? (ubistvo, silovanje, pronevjera, korupcija, reketiranje, razbojništvo…)
Ukoliko inspektorijati raspolažu informacijama o fizičkim licima ko im je te informacije (pro)dao? (ISP provideri?)
A šta ako kompjuter nema USB port ili je USB onesosobljen???
Pitanja ove vrste ima još mnogo…
A rješenja???
Njihovo ponuđeno rješenje je prejednostavno… PLATITE ! ODMAH !!!
Sve progresivne države baziraju svoje administracije na besplatnim sistemima otvorenog koda. Tako je u npr. Danskoj sudski nametnuto da svi dokumenti u javnom sektoru moraju biti otvorenog koda odnosno u ODF formatu. Svi najveći serveri rade na Linux platformama.
Sve javne institucije BiH svoja IT rješenja u najvećoj mjeri baziraju na Windows operativnom sistemima, ali ni sve javne institucije nisu rješile pitanja licenciranja softvera koji koriste. Sada pokušajte da pomnožiti broj ureda u najadministrativnijoj državi svijeta (BiH), sa brojem nivoa vlasti, institucija, ureda, kompjutera (sa licencama naravno), i vrlo jednostavno ćete vidjeti da vlasti i na ovaj način propuštaju priliku da pokažu razumjevanje ako ne već i znajnje za razvoj i dobrobit BiH društva.
Koliko naših sredstava je država do sada usmjerila u finansiranje onoga što je mogla imati, praktično, besplatno a novac preusmjeriti na jačanje vlastitog IT sektora?!?
“Strategijom (reforme javne uprave, op.a.) će se naši napori fokusirati na zajednički rad u cilju: stvaranja javne uprave koja bi bila učinkovitija, efikasnija i odgovorna za ono što radi; koja bi služila građanima na bolji način za manje novca; i koja bi radila na osnovu transparentnih i otvorenih procedura, uz istovremeno ispunjavanje svih uslova potrebnih za europske integracije, i time postala istinski faktor koji bi omogućavao kontinuirani i održivi društveno-ekonomski razvoj.”[1]
Bosna i Hercegovina je prije osam (8) godina usvojila strategiju razvoja informacionog društva. Ta strategija je uglavnom ostala na papiru. U međuvremenu su velike korporacije izgradile projekte (i) podrške na način da obezbjede 100%-tnu naplatu proizvoda.
Informacione tehnologije (IT) postaju sve važnije sredstvo u transformaciji uprave – ne samo u pogledu načina na koji uprava obavlja svoje poslove – nego i šta radi i kako se odnosi prema građanima i društvu. Upotrebom IT-a u javnom sektoru unaprijeđuje se pružanje informacija i usluga, podstiče se učešće građana u procesu donošenja odluka, te uprava postaje odgovornija, transparentnija i djelotvornija.[2]
I dok politički lideri u Bosni i Hercegovini, deklerativno, daju svoju podršku procesu reforme javne uprave s cijem postizanja opštih ciljeva, zahtjevanih SSP-om, a samim tim i ciljeva OECD-a, situacija u zemlji je još uvjek daleko od postavljenih ciljeva i političke odgovornosti svih aktera.
Posljednji polugodišnji izvještaj Ureda za reform javne uprave, u periodu 1. januar – 30. juni 2011. godine iznosi 3,04%. Ukupno gledano, od početka implementacije AP1 2004. godine do 30. juna 2011. godine najveći napredak u implementaciji ostvaren je u reformskoj oblasti Institucionlna komunikacija (69,15%), a najmanji u oblasti Informacijske tehnologije (38,97%).
I tako, od 2004. godine i usvajanja Strategije razvoja Informaciong društva, do danas vlasti u BiH nisu uradile ništa, ili skoro ništa na stvarnom razvoju informacionog društva, a prije desetak dana su se dosjetile kako da taj ionako zapostavljen i marginaliziran process dodatno unazade.
Uzmimo kao primjer, mogućnost da se naši vlastodršci odluče ipak upotrebiti zdrav razum, i novac usmjeriti ka Univerzitetima u BiH, i putem konkursa, projekata i sličnih aktivnosti, animirati i iskoristi znanje, motivaciju i mogućnosti mladih obrazovanih ljudi, u kreiranju ne samo informacionog društva znanja, već u kreiranju interdisciplinarnog društva znanja u kojem se isprepleću informatika, pravo, ekonomija, antropoligija, psihologija, sociologija, medicina, i sve ostale znanosti. Zamislite da studenti i studentice kreirajući i radeći u sopstvenom i javnom interesu omogućavaju državi razumnije i bolje upravljanje resursima, proizvode uštede društvu, zarađuju za studij i usavršavanje, te stiču znanja i preko potrebnu radnu praksu. Zamislite!
Srećom, građani i građanke BiH, ne mogu jednostavno zamjeniti zemlju u kojoj žive, ali imaju alternativu u vidu besplatnih sistema otvorenog koda i programa kao što su Operativni Sistemi Linux, Office paketi kao LibreOffice i mnogi drugi (dostupni na BHS jezicima!). Naša država je strategijom informatizacije preuzela obavezu da će razvijati ove proizvode. Pozivamo političare da ispune tu obavezu! Pozivamo ih da prestanu trošiti naš novac na svoje talove sa trgovcima “licencama” i drugim mešetarenjima.
Piratska partija se ne zalaže za korištenje nelicenciranog softvera niti za kršenje autorskih prava.
Piratska Partija BiH se zalaže za:
upravljanje resursima države radi boljitka društva,
društvo slobodnih građana,
društvo prava,
transparentnost zakonskih postupaka i procedura,
reformu autorskih i srodnih prava,
vlast koja će ponuditi svojim građanima razvojna rješenja!
ekonomski opravdana rješenja, koja omogućavaju učenje, razvijanje, korištenje i razmjenu, na ekonomski opravdanoj osnovi.
(VisokoIN/Piratska Partija BiH)
