Ratni komandant odbrane Srebrenice Naser Orić ima dvije neostvarene želje. Prvu, da u Memorijalnom centru Potočari klanja dženazu članovima svoje porodice, saborcima i ostalim žrtvama genocida i, drugu, da povede ‘Marš mira’, kolonu koja se kreće “stazom smrti”. Tom stazom su se jula 1995. godine izvlačili preživjeli Srebreničani, a u susret im je išao upravo komandant Orić sa svojim borcima.
Apsurd je u tome da je Naser Orić prije četiri godine u Haškom tribunalu pravosnažno oslobođen za ratne zločine, ali da i dalje nije slobodan građanin. Naime, u Republici Srpskoj se protiv njega i dalje vode istrage zbog navodnih zločina, pa izbjegava prelaziti entitetsku liniju.
Orić u intervjuu za agenciju Anadolija (AA), prvom opširnijem nakon duže vremena, priznaje da nikada do sada nije bio na dženazi u Potočarima, te da je to rana na njegovoj duši.
“Ti utisci i osjećanja prema Srebrenici, i onome što se tamo dogodilo, u mojoj duši se nisu promijenili od prvog dana. Stanje u mojoj duši je isto. Toliko vremena je prošlo, a ja se nisam pomjerio s mrtve tačke. Svaki put kada tražim da neka od relevantnih institucija meni potvrdi da mogu ići u Srebrenicu i tamo klanjati dženazu, odnosno biti prisutan kada se ukopavaju moji najmiliji, familija, suborci, svi koji su žrtve genocida,
čeka se pet do dvanaest.
Na kraju kažu da bi, zbog mira u kući, najbolje bilo da tamo uopće ne idem! To se tako povlači iz godine u godine i ništa se ne rješava. Uglavnom odem noć uoči “Marša mira”, obratim se ljudima, sugeriram kako da se ponašaju kada se budu išli putem kuda su se ljudi izvlačili i spašavali živote. To je ono što mogu da dam. Sve drugo je ostalo na čekanju”, kaže Orić za AA.
Često se pita zašto se prema njemu tako odnose, jer ga je Haški tribunal proglasio nevinim i oslobodio odgovornosti za ratne zločine.
“S druge strane, imam upozorenja da ne idem u Srebrenicu, da nije dobro da se ja tamo pojavljujem, iako sam slobodan građanin Bosne i Hercegovine. Mislim da je sve to ispolitizirano. Sve je to poprimilo jednu političku dimenziju. Osim toga, i
neke političke strukture ne žele da me vide među mojim suborcima i žele umanjiti značaj moga lika. No, na njihovu nesreću, stvara se kontraefekt kod moje, boračke populacije, kod djece šehida… Što mi više zabranjuju da se krećem, ja imam veću podršku u mom narodu”, govori Orić.
Priznaje kako ima utisak da ga stalno proganjaju zbog navodnih zločina nad Srbima. Pitamo ga do kada će to tako biti, a on odgovara kako je s tim “davno raščistio”.
“Proganjat će me dok sam živ. Ja sam stalno pod paskom. Dok sam živ njima ću biti interesantan. Jer, se Srbin ne može pomiriti s činjenicom da sam ja izašao kao pobjednik iz svega ovog što se dešavalo. Oni pokušavaju da nađu nekog ko će biti pandan njihovoj zločinačkoj strani. Kada sam ja u pitanju, to je čist promašaj. Ja se ne stidim svojih dijela. A propao je njihov pokušaj da dokažu da smo mi napravili zločine nad Srbima, pa su Srbi, kao, iritirani time, 1995. godine napravili genocid. Zaboravlja se kako smo mi u Srebrenici od 1992. godine bili u okruženju i branili se. Prije nego je ijedan Bošnjak ispalio i ijedan metak desilo se na desetine ubistava 1992. godine. Ubijeno je preko 15 hiljada Bošnjaka u Podrinju”, objašnjava Orić za agenciju Anadolija.
Podsjeća i na stradanje Bošnjaka u Višegradu, Foči, Goraždu…
“Svi su se ti užasi dogodili prije nego su Bošnjaci pružili otpor, a sada ispade da smo mi najviše zločina napravili!? Zašto? Vjerujte, samo zato što smo pružili otpor. U cijelom pojasu Drine sve su pobili i protjerali, jedino smo mi u Srebrenici opstali do 1995. godine. Zato smo bili trn u oku”, rekao je on.
Ratni zapovjednik 28. divizije 2. korpusa Armije Republike BiH obradovan je činjenicom da se, kako je informiran, njegovo ratno djelo veoma poštuje u Turskoj. Narodu Srebrenice, kako ističe, posebno znači što su ove godine “Cvijet Srebrenice”, taj simbol genocida, stavili turski premijer Recep Tayyip Erdogan, šef turske diplomatije Ahmet Davutoglu, kao i članovi njihovih porodica. Svaka podrška nam je, kako veli, itekako dobro došla, a pogotovo od sile kakva je Turska.
“Znači mi mnogo što se narod Turske saosjeća s našim narodom. Mi smo Bošnjaci, dakle, nismo Turci. Ali, Srbi su nas, kada smo bili na frontu, uvijek nazivali Turcima. Osim toga, Srbi u međusobnoj komunikaciji Bošnjake nikada ne zovu njihovim imenom, već Turcima”, prisjeća se Orić.
Komentirajući najave organiziranja čitavog niza manifestacija u povodu navodnih zločina nad Srbima u danima oko 11. jula ove godine, te koncerta u centralnoj crkvi u Srebrenici na samu godišnjicu genocida, Orić ističe da su se provokacije mogle očekivati.
“Naše sigurnosne strukture trebaju predvidjeti šta će se desiti i pobrinuti se za sigurnost ljudi. No, meni takvo ponašanje srpskih nacionalista nije strano. Ja sam ranije kao policajac živio i radio u Beogradu. Znam kako funkcioniraju. Ja sam to i očekivao. Vjerujte, takve provokacije su najblaže što oni mogu uraditi. Spremni su na daleko veće korake nego je ovo što sada čine. No, što se tiče nekih špekulacija da bi ove godine mogli biti izazvani neki incidenti kako bi to bio izgovor da naredne godine u Republici srpskoj zabrane obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici, mogu reći da nema toga na planeti Zemlji ko može zabraniti tom narodu, tim majkama, da obilježe godišnjicu stradanja. Ne znam da li se rodio taj čovjek koji će majaka Srebrenice reći da ne mogu ići u Srebrenicu”, tvrdi Orić.
Po njemu, razloge takvih provokacija treba tražiti u činjenicu da je nacionalizam u Srbiji i Republici Srpskoj i dalje vitalan.
“Ideja “velike Srbije” i danas živi i nikada se neće ugasiti. Nažalost, bošnjački korpus je doprinio tome da srpskim nacionalistima damo malo zeleno svjetlo da se time bave. Nismo bili posve jasni od Dejtonskog sporazuma naovamo. Dali smo im prostora da manevriraju i manipuliraju. Naravno, oni da imaju morala ne bi izvodili takve provokacije na godišnjicu genocida. Naprotiv, može se očekivati kako će se boriti svim sredstvima da omalovaže i oskrnave Srebrenicu”, odlučan je ratni komandant Srebrenice.
Nadalje, objašnjava da je fama o navodnim zločinima nad Srbima u Podrinju obična laž.
“To je propaganda koju su u Beogradu smišljali književnik Brana Crnčević i akademik Srpske akademija nauka i umetnosti (SANU) Dobrica Ćosić. Njihove laži se i danas pokušavaju dokazati. No, mi smo tu priču o zločinima nad Srbima raskrinkali u Hagu. Srpska obavještajna služba je, recimo, od seljaka srpske nacionalnosti tražila da potpisuju izjave u kojima se govori o mojim i zločinima mojih boraca. Dešavalo se da seljaci dođu na suđenje, a da nemaju pojma šta su rekli. Neki su priznali da su obavještajci sami pisali izjave, a da je njima dokument samo donošen na potpis”, priča Orić.
Sedamnaest godina nakon genocida u Srebrenici jedan od najvećih heroja Armije BiH sebi iznova postavlja pitanje da li je grad kojeg je četiri godine u nemogućim uvjetima hrabro branio morao pasti.
“Dolazili smo u Sarajevo tražiti pomoć. Vidjeli smo da dužnosnici u našim vojnim i civilnim strukturama, nažalost, nisu bili svjesni u kakvoj se mi situaciji nalazimo. Jer, mi smo upozoravali na moguću tragediju i predočavali činjenice. Mi smo od 1992. do 1995. godine uradili sve da se odbranimo. Branili smo se bez ičije pomoći i uspjeli se održati sve te godine. U Sarajevu su mislili da je proglašenjem takozvane zaštićene zone Ujedinjenih naroda (UN) problem Srebrenice riješen. No, tek tada je nastao problem. Ukazivali smo na propuste ljudi koji su predstavljali međunarodnu zajednicu. Nažalost, niko nije vjerovao da se takvo nešto može desiti”, naglašava Orić.
No, neće da vjeruje da je Srebrenica izdata i da je “jedan Bošnjak mogao da zna da će se to desi, a da ništa ne poduzme”.
“Ja sam imao priliku doći do dokumentacije koja je bila u Haškom tribunalu i koju je izuzeto Tribunal. Riječ je o dokumentaciji koju su prikupljale srpska i bošnjačka obavještajna služba, dakle, civilne i vojne strukture. Imao sam priliku da dođem i do dokumentacije koju je pripremala i bošnjačka tajna policija, odnosno Agencija za istraživanje i dokumentaciju (AID). Užasno je bilo vidjeti da su neki ljudi, umjesto da pomognu Srebrenicu, više radili na tome kako da mene kompromitiraju. Privodili su ljude, plaćali nekim mojim saborcima da pričaju protiv mene. Pravili su plan i program kako da dezinformiraju javno mnijenje o meni, da od mene naprave kriminalca, ubicu i siledžiju”, emotivno kaže Orić, te nastavlja:
“No, ja sam sve radio transparentno. Živio sam s običnim svijetom i dijelio sve sa njima, preživljavao kao i oni. Zajedno smo išli u borbe. Nažalost, umjesto da pomognu Srebrenici, pojedine bošnjačke strukture su, kao i Srbi, od mene pokušavale napraviti kriminalca i čovjeka koji je izdao Srebrenicu. To im se obilo o glavu, jer je narod srednjeg Podrinja stao uz mene. Narod je svjestan da smo mi bili prepušteni sami sebi. Mislim da se mnogo više moglo pomoći Srebrenici”.
Govoreći od nedopustivim slučajevima proganjanja i šikaniranja heroja odbrane Bosne i Hercegovine, Orić napominje da smo “mi sami krivi što smo dozvolili da nam se dešavaju takve stvari”.
“Ja sam sa svojim borcima oslobodio 900 kvadratnih kilometara teritorija države BiH. To nije samo teritoriji Srebrenice, već obuhvata i Bratunac, Vlasenicu i Zvornik. To je teritorija na kojoj smo pružali otpor. Srebrenica je, zaboravlja se, bila okupiran grad. Mi smo nju bili uspjeli osloboditi za 22 dana. Niko to neće da kaže. To zamjeram bošnjačkom korpusu. Pojedinci nisu ništa uradili, nisu ništa dali, pa im je lakše da od Nasera Orića prave kriminalca nego vojskovođu. A potporučnike i kapetane iz bivše Jugosovenske narode armije (JNA) proizvodili su u činove generala. To su bili titoisti, ljudi koji su nam ispirali mozak komunizmom i nisu vjerovali da JNA može činiti zločine nad Bošnjacima. To su stvari koji me proganjaju”, naglasio je Orić.
Žalostan je zbog činjenice da Bošnjaci, kako kaže, još nemaju izgrađenu nacionalnu svijest, niti imaju istinske vođe koji će tu svijest u njih ugraditi.
Osvrćući se na aktuelni položaj Srebrenice, Orić izražava strah da grad u kojem je izvršen genocid neće ostati u rukama Bošnjaka.
“Ako se ovako nastave ponašati bošnjački politički lideri, mislim da ćemo izgubiti Srebrenicu. Jer, Srebrenica se od bošnjačkih lidera koristi samo u dnevnopolitičke svrhe. Vidite na djelu akteulna politička zbivanja. Više se ne zna ko je u kojoj partiji, izgubila su se sva moralna pravila. U borbi za fotelju zaboravili su i Srebrenicu! To će nam se obiti o glavu. Žalosno je da se ljudi koji vode državu bore za pozicije, a zaboravljaju Srebrenicu. Ne čineći ništa, umanjuju i genocid. Svi su rekli da daju podršku za registraciju glasača u Srebrenici. A nije borba za Srebrenicu samo dati podršku i stati po strani. Mora se uraditi mnogo više. Dok se naši političari bore za pozicije, Srebrenica završava u rukama onih koji su izvršili genocid. Nije nam sad za to kriv ni Slobodan Milošević, niti Ratko Mladić. Sami smo sebi krivi. A Naser Orić je dao sve. Još samo život da dam”, rekao je Orić.
Srebrenica mora biti izdvojena iz RS
Srebrenica, smatra Orić, mora biti izdvojena iz Republike Srpske.
“Međunarodna zajednica vlada svijetom. Ako hoće, oni mogu sve. Počinjeni genocid, ako se želi, može biti adut međunarodnoj zajednici da izdvoji Srebrenicu iz RS. Kao Brčko, Srebrenica mora imati specijalni status. Mislim da bi to bilo rješenje za taj grad i molim sve ljude u svijetu, a posebno tursku diplomatiju, da pomognu da Srebrenica dobije takav status”, kazao je Orić.
Mladić neće dočekati presudu
Orić je tvrdi da je ratni zločinac Ratko Mladić odradio svoj prljavi posao za srpski narod i da se sada u Hagu podsmijeva žrtvama
“Odradio je posao za svoj narod, sada čeka mirnu smrt. Mogao je davno biti u Hagu, ali su ga, kako se ispostavilo, svi štitili. Sve obavještajne službe. Čekalo se pogodno vrijeme da ga se izruči Hagu. Lično mislim da neće Mladić dočekati presudu”, uvjeren je Orić.
(VisokoIN/Anadolija)
