Posjetioci izložbe imali su priliku vidjeti crno-bijelih fotografija nastalih od 1993. godine kada je Amel Emrić zabilježio život prvih izbjeglica koje su počele pristizati iz Srebrenice u tuzlansku regiju, sve do 2010. godine. Radovi pokazuju svu bol i tragediju ljudi kojima su najmiliji nemilosrdno ubijeni, njihovu izgubljenost nakon protjerivanja iz vlastitih domova, pa sve do procesa pronalaska i identifikacije posmrtnih ostataka žrtava.
Pristunima su se obratili direktor Zavičajnog muzeja Visoko, prof. Senad J. Hodović, predsjednica udruženja “Majke enklava Srebrenica i Žepa” Munira Subašić, te producent i koautor izložbe Mehmed Pargan.
“Zhvaljujem vam se što ste danas došli i naj način nam pomogli da ove dane, koji su za nas najteži, provedemo lakše. Pokazali ste nam da nismo same, ali i da ipak ima dobrih ljudi, te da se Srebrenica neće i ne smije zaboraviti. Mi, majke, 17 godina tražimo istinu i čekamo pravdu i još uvijek nismo pronašle kosti svoje jdece. Mi, majke, nismo rađala djecu bez glava, bez ruku, bez nogu, ali nažalost, takve vraćamo u Srebrenicu i kopamo. U Srebrenici ima više mrtvih nego živih”, istakla je predsjednica udruženja “Majke enklava Srebrenica i Žepa” Munira Subašić, prilikom obraćanja prisutnima na izložbi.
Izložba je već predstavljena publici u Tuzli, Zenici, Srebrenici i Beču. Sutra, 9. jula bit će rganizovan ispraćaj 520 žrtava sa JKP ˝Gradska grobalja˝ Visoko.
(VisokoIN)
