Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH u prošloj je godini zaprimila 243 žalbe potrošača, koje su u većini slučajeva riješene u njihovu korist, izjavio je danas u Mostaru ombudsman za zaštitu potrošača BiH Dragan Doko u povodu Svjetskog dana potrošača, koji se obilježava 15. marta.
Po njegovu mišljenju, taj broj ne pokazuje stvarno stanje kršenja prava potrošača zbog čega se može reći da se potrošači prema kršenju svojih prava odnose na indolentan način te da ne prijavljuju nepravilnosti.
Doko je naglasio kako je veoma važno da potrošači ne šute i da ne prelaze olako preko tih kršenja te da trebaju poduzeti sve aktivnosti koje im stoje na raspolaganju, računajući i na institucije koje moraju postupati u takvim slučajevima predviđenim zakonom.
Inače, građani su se najviše žalili na telekome, banke, mikro-kreditne organizacije, toplane, komunalna poduzeća i elektroprivrede.
Prema sektorima poslovanja, najviše žalbi se odnosilo na ekonomske usluge od općeg interesa, finansijske usluge te na postupanja u okviru komercijalnih usluga.
Prema pravima koja su najčešće uskraćivana, potrošači su navodili pravo pristupa osnovnim robama i uslugama, pravo na izbor i pravo na naknadu i kompenzaciju.
Također, zabilježen je i porast broja slučajeva u kojima su se potrošačka prava kršila kroz ugrožavanje sigurnosti života i zdravlja potrošača.
“U prošloj godini, a i početkom ove dobili smo jedan značajan broj žalbi po pitanju sigurnosti hrane”, kazao je Doko, koji je u svom izlaganju naveo mlijeko kao primjer.
Kada je riječ o mlijeku procjena rizika se mora obaviti na način da se vidi gdje je nastao uzrok, a posljedica se zna, to je mlijeko koje se nalazi na policijama i koje ćemo mi konzumirati.
Procjena rizika u tom slučaju ide na uzrok, a to je u ovom posljednjem slučaju bio kukuruz ili neka druga žitarica. Ukoliko je ta procjena dobro obavljena zna se je li to rizično za zdravlje ili ne. To je na vrijeme trebalo kontrolirati, što nije učinjeno pa se postavlja pitanje što smo do sada jeli i je li to bilo ispravno ili ne?
Ombudsman smatra kako je u takvim slučajevima važno provesti sankcije koje bi praktično odvratile buduće prekršitelje od takvih aktivnosti. Ne smije se dopusti da oni koji su napravili propuste, a morali su reagovati, ne snose posljedice, naglasio je Doko.
Na pitanje kako se potrošači mogu zaštiti, ombudsman je istaknuo kako potrošač u prvom redu treba uputiti reklamaciju koja se podnosi pružatelju usluga ili proizvođaču. Nakon toga ukoliko ta reklamacija bude odbijena, potrošač u ovisnosti o tome koja su mu prava prekršena, može se žaliti inspektoratu. Ukoliko se radi o nekim drugim kršenjima tih prava onda su tu nadležne i neke druge institucije te kao posljednja instanca Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača.
Ombudsman je zaključio kako su oni koji najviše izdvajaju u marketing i odnose s potrošačima, upravo od strane samih potrošača, obilježeni kao oni koji u najvećoj mjeri krše prava.
Po mišljenju Institucije ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH, današnji potrošač treba sebe prepoznati kao aktivnog sudionika na tržištu ekonomskih roba i usluga, treba znati koja su njegova prava i obveze te treba reagovati svaki put kada mu se čini da su njegova prava ugrožena.
Ombudsman kao institucija nije nadležan za izravno provođenja zakona (za što je nadležna izvršna vlast koja u tom smislu donosi provedbene akte), već za nadziranje provođenja zakona.
(VisokoIN/Fena)
