Pozorišni reditelj Kokan Mladenović izjavio je večeras da je sramota što je teniser Novak Đoković u Beogradu slavio svoju pobjedu na Wimbledonu baš na godišnjicu genocida u Srebrenici, 11. jula. “Nikad više velikih Srba i kulta Srbije, a nikad jadnija i opustošenija zemlja u kojoj živimo”, rekao je Mladenović na plenumu “Quo vadis, Balkan” na Petrovaradinskoj tvrđavi u Novom Sadu i dodao da je Đoković tom proslavom “valjda liječio neke svoje komplekse”.
On je ocijenio da nikad više kao danas nije bilo toliko “velikih Srba i kulta Srbije, a nikad jadnija i opustošenija zemlja u kojoj živimo”.
“Kako kaže moj kolega Oliver Frljić, nacija je posljednji azil za neuspješne ljude. Kada ništa niste napravili, onda ste Srbin, Hrvat, Bošnjak, Makedonac ili šta već ne”, rekao je Mladenović.
Dodao je da je sramotno i to što se u Srbiji desilo sa filmom “Quo vadis, Aida?” i ocijenio da to pokazuje “jednu ukupnu nesvijest” onih koji vode državu i kulturu šta je vrijedno i pokazuje “zacementirani zaokret u devedesete godine”.
“Iluzorno je očekivati da ova kamarila na vlasti, koja je ista kao i devedesetih godina 20. vijeka, može biti bolje. Oni bi bili najsretniji da se istina iz tih godina nikada ne sazna”, kazao je Mladenović.
On je naveo da je za posljednjih 10 godina u Beogradu režirao dva puta.
“Jednostavno su me istjerali u bolje, u izbjegličke pozorišne dane. I sretan sam u tome jer ne želim da učestvujem u kompromisima koji čine aktuelni pozorišni život u Beogradu. Mnoge naše kolege od ugleda i karijere otišli su na mračnu stranu, ne bi li dobili privilegije u zrelim godinama”, rekao je Mladenović.
Dodao je da u Srbiji ne postoji politička alternativa, sem “jadne, koristoljubive, nesposobne opozicije”.
Osnivačica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić također je kritikovala proslavu pobjede Novaka Đokovića.
“Nesporno je da vlast zna šta je 11. jul i da je vrlo svjesno organizovala tu proslavu baš na taj dan”, kazala je Nataša Kandić.
Ona je rekla da je očigledno da film “Quo vadis, Aida?” ne može da bude dio kulture sjećanja u Srbiji.
“U Srbiji u posljednje tri-četiri godine imamo stanje koje je bezizgledno kada su politike sjećanja u pitanju. Prepreke su postavljene sa najvišeg institucionalnog nivoa“, ocijenila je ona.
Dodala je da još uvijek vjeruje da ako se popišu sve žrtve, onda je moguće smanjiti taj etnonacionalistički pristup i bit će više za kulturu i za građanski aktivizam.
Osnivačica Regionalne akademije za razvoj demokratije Aleksandra Jerkov kazala je da Novi Sad ignoriše činjenicu da je Novosađanka Jasna Đuričić izabrana za najbolju evropsku glumicu ove godine za ulogu u filmu “Quo vadis, Aida?”.
“Novi Sad, evropska prijestonica kulture, ni na jedan način nije priznao tu činjenicu, nije uvažio to što je ona postigla”, kazala je Aleksandra Jerkov.
Književnik Svetislav Basara rekao je da nepostojanje kulture sjećanja u Srbiji nije od jučer i dodao da ni bivši visoki državni funkcioneri Vojislav Koštunica i Boris Tadić “nisu mrdnuli” povodom toga, iako su mogli “bezbolno” da se bave kulturom sjećanja.
“Nacionalizam je drastično opao, prije nego što su streljali Đinđića. Ali, Koštunica i Tadić su se lažno predstavljali kao demokratska elita. A oni su sve gurali pod tepih, dok đubre nije pokuljalo na površinu”, kazao je Basara.
Prema njegovim riječima, na političkoj sceni, sem Građanskog demokratskog foruma i Lige socijaldemokrata Vojvodine koji su marginalni, nema nijedne partije koja uopšte pominje mogućnost suočavanja sa prošlošću.
“Da bi se stvari promijenile moraju se promijeniti politike”, rekao je Basara.
On je ocijenio da 80 posto srpske populacije misli da je ono što je Mladić uradio u Srebrenici “vrlo dobro”, a od tog broja njih 25 posto neće imati problem i da to javno kaže.
Operska umjetnica Katarina Jovanović kazala je da su nacionalizam i profesionalni patriotizam one stvari koje nikakve dodirne tačke nemaju sa bavljenjem umjetnošću.
“Ignorisanje umjetničkog djela je svojstvo svake totalitarne države. Totalitarizam se igra podacima, zato ne žele da izbroje žrtve, da bi mogli da i dalje, do u beskraj, da manipulišu žrtvama”, kazala je Katarina Jovanović.
Glumac i pisac Feđa Štukan rekao je da se uzda u generacije milenijalaca, “djece sa telefonom u rukama”, jer su mu dostupne sve informacije i samim tim ih je teško prevariti.
On je ocijenio da je korijen zla u crkvama i vjerskim zajednicama, koje je optužio da su kreatori i nacionalističke ideologije i nacionalističkih stranaka.
Plenum “Quo vadis, Balkan” organizovala je Regionalna akademija za razvoj demokratije, uz podršku Evropskog fonda za Balkan.
