Prije 13 godina dječaka Adnana Mevića iz BiH posjetio je Kofi Annan, a danas kaže da su mnoga obećanja ostala neispunjena. Adnan Mević iz Visokog navršio je trinaest godina. Raste u prosječnoj bosanskohercegovačkoj porodici. Voli fudbal i fan je španskog fudbalskog kluba Real Madrid. U školi je odličan đak.
Svake godine ova sedmica oktobra vrijeme je kada se nađe pod reflektorima svjetske javnosti. Njegov rođendan je vijest: 12. oktobra prije trinaest godina proglašen je šestmilijarditim Zemljaninom.
Zanimljivo je sa kojom revnošću se, na mnogo svjetskih jezika, pribilježi intervju sa Adnanom u zgradi čija je fasada oštećena mecima. Tu je njegov dom. Mjesto gdje mašta, uči, tuguje i daje izjave sa svjetske medije.
I upravo tu je snimljen prilog emitovan na nekoj britanskoj televiziji. Gledao ga je novinar iz Španije koji je omogućio da se najsmjelija od svih njegovih želja i ostvari. Adnan je prošle godine za rođendan poželio posjetiti Real iz Madrida. Organizovana mu je upravo posjeta tom klubu, kao i druženje sa igračima.
Rijetka privilegija
Jedna je to od rijetkih privilegija koju je šestmilijarditom stanovniku Zemlje obezbijedila titula. Adnanove želje su obično mnogo skromnije: da dobije bicikl, da ode sa ocem u ribolov…
„U Ujedinjenim nacijama rekli su da više neće proglašavati te milijardite stanovnike. Srećom, promijenili su odluku, jer bi se inače to brojanje zaustavilo na meni“, objašnjava Adnan, tonom koji potvrđuje koliko mu je to bilo važno.
Zato je sa radošću dočekao vijest (prošle godine) da se rodio sedammilijarditi stanovnik – djevojčica Danica Day Camacho u Manili na Filipinima. Upratio je Adnan da je bilo sporno na koga će odluka pasti da se proglasi milijarditim stanovikom, te da je i to stvar politike, a ne pragmatike.
Nije razmišljao o tome je li planeta prenaseljena. Zna da stručnjaci predviđaju da će se u narednih četrnaest godina cifra uvećati za još milijardu.
Dvanaest godina prije njegovog rođenja, petmilijarditim Zemljaninom proglašen je Matej Gašpar iz Zagreba. Adnan kaže da se nisu upoznali, te da u biti Gašpar ne voli medije. O drugim milijarditim stanovnicima ne zna ništa. Osim da su, ne tako davne 1930. godine, na svijetu živjele dvije milijarde stanovnika.
Ovaj trinaestogodišnjak razmišlja kritički o svijetu u kojem živi. Ima već ideju kako bi od svoje okoline i ulice načinio ugodnije mjesto za život: „Kada bih bio načelnik Visokog prvo bih ovdje riješio problem sa psima na ulicama… Napravio bih im nešto da ih sklonimo sa ulice… Riješio bih problem gradske deponije…“ No, pošto tek pohađa osnovnu školu, svjestan je onoga što sada može uraditi – tek ponekad može sa jaranima organizirati akciju čišćenja parkova ili obala oko rijeka. Što i čine.
„Mi pokupimo smeće u kontejnere, a onda cuke sve iz njih izvlače… Dok se ne sklone sa ulica, džaba sve to radimo“, objašnjava šestmilijarditi Zemljanin. Kada ima vremena, voli se igrati sa vršnjacima i to fudbala. Druge ih igre ne zanimaju.
Ranije je igrao videoigrice, ali… „Sada sam odrastao, pa više volim neke druge stvari – Facebook, naprimjer, ili sakupljati sličice fudbalera“, kaže ovaj trinaestogodišnjak. Ima on i svoje uzore – fascinira ga fudbaler Edin Džeko zbog načina na koji pomaže drugima.
Reflektori i prazna obećanja
Adnan je dobio ime po čovjeku koji je vršio dužnost generalnog sekretara Ujedinjenih nacija – Kofiju Annanu. Netom nakon rođenja, na Odjelu ginekologije Kliničkog centra Koševo u Sarajevu, posjetio ga je Annan i proglasio šestmilijarditim stanovnikom. Mnogo je fotografija i videosnimaka koji su posvjedočili ovaj događaj.
Osim velike pompe koja je uslijedila nakon njegovog rođenja, nije dobio pisani trag da je šestmilijarditi stanovik Zemlje. Jedino u udžbeniku geografije u nižim razredima piše njegovo ime u dijelu koji se odnosi na svjetsku populaciju.
Adnanovo rođenje bila je vijest koja je obišla svijet. Tada je Annan obećao da će se svjetska institucija brinuti o Adnanu. Ostalo je samo na obećanjima i niko od predstavnika ove institucije nije ga nikada posjetio. To su bili, u biti, Adnanovi dani svjetske slave. Tada su se političari došli slikati s njime.
I tako, za svaki rođendan, pitaju za želje i dječačke maštarije. Tradicionalno, svake godine dobije pregršt obećanja… od kojih se tek poneko i ostvari kada se reflektori i kamere ugase. Adnan je dobio stipendiju Grada Sarajeva i, povremeno, poklone od Općine Visoko.
S jedne strane, Adnanu su se dogodila velika obećanja, koja njegovi roditelji – majka Fatima i otac Jasmin Mević – za njega nisu tražili. Dječak je dobio veliku medijsku pažnju, što je često stvaralo jaz između njega i njegovih vršnjaka.
Njegova „slava“ traje deset dana u godini i nakon toga reflektori se gase.
On je samo Adnan, koji je prošle godine imao dvanaest godina i želio biti pilot kada odraste (kako bi upoznao svijet), a sada sa trinaest želi biti policajac (oni se brinu o redu u gradu) i neće glasno izreći rođendansku želju. Objasnio je da je sada već odrastao.
(VisokoIN/Al Jazeera)
