Ernada Avdibegović, svršenica Gazi Husrev-begove medrese, samo je jedna od pokrivenih djevojaka u Bosni i Hercegovini koja je, kako nam je ispričala, nakon završenog Pravnog fakulteta u Sarajevu, imala dosta problema prilikom pronalaženja posla, kao i u školovanju.
Mnogo primjera
– Dok sam bila na fakultetu primjećivala sam da me kolege i kolegice čudno gledaju. Bilo je teško ostvariti neki kontakt s njima, jer su me smatrali “drugačijom”. Poslije završenog studija, javljala sam se na mnoge konkurse za posao. Niko mi nije dao šansu, jer su vidjeli da nosim maramu. Na jednom konkursu jedina sam ispunila sve uvjete, ali ni tu nisam dobila priliku da radim. Mnogi misle da pokrivene djevojke mogu raditi samo u školi i predavati vjeronauku ili u Islamskoj zajednici, iako nas ima pravnica, novinarki, doktorica… – kaže Avdibegović.
Dodaje da je zbog ovakvih slučajeva, koji se sporadično, ali konstantno dešavaju u našem društvu, broj pokrivenih žena u BiH manji za 50 posto nego prije pet godina!
Da problem Ernade Avdibegović nije usamljen slučaj diskriminacije žena koje nose maramu, potvrđuje i posljednji, kada je pripadnica Oružanih snaga (OS) BiH odlučila da se pokrije i svakodnevno na svom radnom mjestu nosi maramu, ali je zbog toga suspendirana sa posla.
Također, službenici u Općinskom sudu u Travniku zabranjeno je nošenje marame na radnom mjestu uz obrazloženje da na taj način krši kodeks, kojim se zabranjuje isticanje vjerskih i nacionalnih simbola u pravosudnim institucijama. Treći slučaj je nedavno isključivanje takmičarke s karate-turnira, jer se pojavila sa maramom na glavi.
O eventualnim problemima i izazovima s kojima se djevojke i žene s hidžabom susreću u BiH, u svojoj knjizi “Zašto marama?” istraživala je Đermana Šeta, istaknuta bošnjačka intelektualka, koja se bavi rodnim pitanjima u religiji, ljudskim pravima i građanskim aktivizmom.
– Potrebno je jasno reći da postoji diskriminacija pokrivenih žena u našem društvu. Ona je, prije svega, vidljiva pri zapošljavanju, ali je i općenito prisutna u svim sferama društva. Također, moramo imati na umu da postoje dijelovi zemlje u kojima se pokrivene žene ne osjećaju ugodno – kazala je Šeta.
Skrivena mjesta
Istakla je da je mnogo primjera pokrivenih žena koje su poslale svoje biografije na objavljeni konkurs za radno mjesto i zbog svojih kvalifikacija ušle u uži krug te su im poslodavci čak putem telefona saopćili da su najbolje od svih kandidata, ali kada su došle na finalni dogovor, dobile su nemušte argumente o tome kako je “došlo do zabune”.
Šeta je dodala da je i istraživanje pokazalo da, i kada zapošljavaju pokrivene žene, poslodavci ih postavljaju na manje izložena i vidljiva radna mjesta ili u branšama u kojima je već dosta pokrivenih žena, kao što je obrazovanje.
Kako nam je kazala Sehija Dedović, direktorica Obrazovno-istraživačkog centra “Nahla”, nekim poslodavcima odjevna praksa ne predstavlja problem, ali dodaje da postoje i oni koji ne žele da zaposle pokrivenu ženu.
– Muslimanke su na radnom mjestu prepuštene samovolji poslodavaca. Istraživanja pokazuju da će poslodavci radije zaposliti ženu koja nije pokrivena nego onu koja jeste. Kod nekih žena koje odluče da zbog vjere nose maramu, koliko znam, postoji bojaznost da će biti diskriminirane pri zapošljavanju. No, postoje slučajevi da su ti strahovi ponekada i neopravdani – kaže Dedović.
Budu najbolje i prvorangirane, a onda…
– Znam za slučaj lektorice u jednom elektronskom mediju kojoj su telefonom rekli da dođe na posao, a kada je došla i kada su je vidjeli, saopćili su joj da je mjesto već popunjeno. Isti slučaj desio se u jednoj vladinoj instituciji. Pokrivena djevojka je, prema svim rezultatima, bila najbolja, testove je uradila bez greške i bila je prva na objavljenoj listi, ali kada je došla da potpiše ugovor, rečeno joj je da je u međuvremenu došlo do greške – govori Šeta.
Kršenje ljudskih prava
Muharem Omerdić, rukovodilac Vjerskoprosvjetne službe Rijaseta Islamske zajednice u BiH, kaže da ne zna da li se broj pokrivenih žena povećava ili smanjuje.
– To, naravno, nije moguće utvrditi, jer takve evidencije ne postoje. No, često se dešava da pokrivene žene imaju problema prilikom pronalaženja posla ili na radnom mjestu, što mi osuđujemo, jer je to kršenje ljudskih prava – istakao je Omerdić.
(VisokoIN/Avaz)
