Prošle sedmice se podigla prašina oko Bakira Izetbegovića i kupovine Audi-a A8, vrijednog 213.000 maraka. Odlučio čovjek da se “malo” ponovi, može mu se. Navikao je sin Alijin da skoro dvije decenije ima armiju birača iza leđa, koji će ga svake četiri godine podržati da bude predsjednik, kao što mu je i rahmetli babo bio. Predsjednik mora voziti vozilo od skoro četvrt miliona maraka, ne može brukati svoj narod sa autom kojeg je kupio davne prošle godine, mora sin Alije Izetbegovića jesti zlatnim kašikama, jer kako će rahmetli babi na hator, ipak su oni dinastija koja preko 20 godina vlada Bosnom i Hercegovinom.
Nije ovo prvi, a bojim se ni posljedni Bakirov ispad. Godinama je on u daleko većoj mjeri uzimao od naroda čijem je velikom dijelu bio zakletva. No, nikad se u narodu ni jedan njegov istup nije prepričavao ka ovaj.
Da li to znači da je narod napokon progledao?
Izgleda da jeste, izgleda da NAROD napokon ZNA, šta im godinama rade Bakir i SDA.
Odem tako prošle sedmice u selo da obiđem malo roditelje i da se u prirodi i čistom vazduhu malo odmorim od gradske gužve i buke koju čine razni Audiji, i pošto je bio petak, odem na Džumu.
Još od djetinjstva imam običaj petkom otići pred džamiju sahat ranije, sjesti i slušati priče djedova.
Obično su njihove priče o poljoprivredi, vremenu, penzijam i slično.
Međutim, ovaj put sam bio potpuno iznenađen, ljudi otprilike od 60 do 80 godina, mahom penzioneri, zemljoradnici i zanatlije, bistre ploitiku i komentarišu političku scenu da čovjek pomisli da sluša doktora političkih nauka.
Dotiču se oni i Budimirovih pomilovanja, i Lijanovićevih podstcaja, ma svega što se u posljednje vrijeme moglo vidjeti i čuti u medijima. No, najviše ih je pogodila o Bakirovom novom Audiju. Osjeća se veliko razočarenje u njihovoj priči, kako i ne bi, do jučer su isti ovi ljudi bili spremni pobiti se ako bi im neko reko nešto protiv Bakira i SDA, do jučer su cijelu familiju tjerali na predizborne skupove SDA, farbali u zeleno kuće, štale, ograde itd., a sad im Bakir miljenik ovako vraća.
“Ma nema, sve lopov do lopova, eno čitam u novinama Bakir kupuje Audija od 213.000 maraka, pa čovječe to je 20 dobrih traktora”, govori čovjek koji je također glasao za SDA i Bakira, a već 18 godina je nezaposlen, bio je na liniji cijeli rat i od završetka rata sastavlja kraj s krajem, od desetak ovaca i nešto zemlje izdražava sebe, ženu i dvije kćerke od kojih jedna studira. Kako uspijeva samo Bog i on znaju.
“Ma čuo sam, šuti, ne znam šta bih ti rek´o, ne mogu da vjerujem,izračun`o sam, meni je penzija 310 maraka, a on daje za kola 213.000, to ti je 687 mojih penzija, to ti je 57 godina “, govori drugi koji je nekako uspio zaraditi penziju radeći kao furman, i sad od 310 maraka izdržava sebe, sina, snahu i unuče.
Zaprepastio sam se, nisam mogao vjerovati šta slušam, koliko su se ljudi pozabavili ovim Bakirovim potezom da je ovaj u marku izračunao da bi mu, kad bi svaku penziju čuvao, trebalo 57 godina da skupi koliko košta Bakirov novi Audi.
Opet se vraćam na to da su to ljudi zahvaljujući kojim su Bakir i SDA i opstali na vlasti tolike godine, ljudi koji su ih podizali do zvijezda i na svakim izburima ima davali glas i bezuslovnu ljubav, a sada su izgleda napokon shvatili ko je uistinu Bakir Izetbegović.
Doduše, trebalo im je 18 godina, ali opet bolje ikad nego nikad.
Bakir, a svi oko njega, nakon ove priče treba dobro da se zamisle ko će im dati glas u oktobru sljedeće godine, jer nakon afere “Audi”, starci koji su godinama bili zaslijepljeni Bakirovim kvazipatriotizmom i vječitom pričom pred izbore o ugroženosti muslimana u Bosni, zasigurno viš neće.
Što se tiče mladih, pa veliku većinu njih je politika Bakira i SDA davno primorala da napuste Bosnu i Hercegovinu, a u onima koji su ostali ovdje, jedino jer nisu imali “sreću” da odu, odavno su ubili svaku mogućnost da biraju SDA.
Da li će hir da se provoza u novom Audiju, koštati Bakira sljedećih izbora, a cijelu dinastiju Izetbegović vladavine Bosnom i Hercegovinom, ostaje da se vidi.
Mada je upravo u ovom narodu nastala stara, dobro poznata izreka :”Možeš kako hoćeš, al nećeš dokle hoćeš.”
(VisokoIN/Anel Zrnić)