Djecu u sjevernoj Ugandi i Južnom Sudanu već godinama ubija bolest nazvana Noddingov sindrom kojoj još nisu uspjeli utvrditi uzrok.
“On je smrtonosan i ne diskriminira te ubija djecu širom sjeverne Ugande i Južnog Sudana”, piše BBC-jev afrički dopisnik Andrew Harding te dodaje kako ne piše o vojsci Josepha Konyja, protiv kojeg se posljednjih sedmica digla bura, a nije “ozbiljno aktivna” u Ugandi već šest godina, već o misterioznoj bolesti koju je prvi puta u regiji primijetio 2003. godine.
“Bolest je nazvana Noddingov sindrom, a bio sam šokiran kada sam ove sedmice otkrio da desetljeće po mom prvom saznanju o njoj, gotovo nema napretka u otkrivanju, liječenju ili zaustavljanju širenja te bolesti”, piše Harding te objašnjava kako ta bolest napada samo djecu koja po obolijevanju imaju nekontrolirane grčeve, a neki i umru. Vjeruje se da je mnogo hiljada djece oboljelo od tog sindroma.
Američki liječnik Scott Dowell, koji je u Aziji bio dio globalne borbe protiv ptičje gripe, je 2009. godine došao vlastima Ugande pomoći u liječenju Noddingovog sindroma. “Frustrirajuće je ne znati uzrok. Očekivao sam brzo otkriće kada sam 2009. godine počeo proučavati bolest”, kazao je Dowell koji sada u Atlanti proučava Noddingov sindrom. Umjesto otkrića, kao i mnoge druge neurološki poremećaji, i Noddingov sindrom je ostao potpuna tajna. “Trebat će neko vrijeme da bi doznali o čemu se radi”, priznaje liječnik, prenosi Index.
Snimanje mozga je pokazalo kako ta bolest izaziva atrofiju mozga. BBC-jev autor se pita bi li se na tu bolest brže reagiralo da sa takvom učinkovitošću ubija djecu u Evropi? Svjetska zdravstvena organizacija, Unicef i Ministarstvo zdravstva Ugande tijesno sarađuju oko ovog pitanja, no bez obzira na to, ugandski dužnosnik William Oyet je izrazio zabrinutost da se naglo povećava broj slučajeva.
Za razliku od ptičje gripe, nema dokaza da se Noddingov sindrom prenosi sa čovjeka na čovjeka. Dowell kaže kako sada imaju dovoljno sredstava za istraživanje bolesti, ali se boji za sela i zajednice koje je zahvatio Noddingov sindrom. “Pogođena sela se suočavaju sa budućnošću u kojoj će imati veliku populaciju djece sa posebnim potrebama, uz sve troškove za porodice i zajednice koje im niko neće pokriti”, zaključio je Dowell.
(VisokoIN)
