Porodica Admira Bajrića (35) iz Gornjih Dubrava, koji je umro u avionu na povratku iz Pakistana, gdje mu je u nepoznatoj ustanovi presađen bubreg, jučer je bila u šoku i suzama. Admirova majka Fata od bola i suza nije znala za sebe.
Ovaj tragični slučaj potresao je sve građane BiH i još jednom pokazao da je i u našoj zemlji aktivan kriminalni lanac koji mnoge oboljele, nudeći im lažni spas, vodi na sumnjive i često ilegalne operacije u Pakistan, Indiju, Kinu, Rusiju, na Filipine… Očaj zbog teške bolesti neki su, očito, spremni iskoristiti kako bi namakli velike sume novca.
Admirova sestra Adisa kazala je jučer za “Avaz” da niko nije znao na koji je način i čijim posredstvom on otišao u Pakistan. O njegovoj odluci da pokuša spasiti život u stranim bolnicama porodica je znala, ali kada je 12. oktobra otišao, nisu imali pojma kuda tačno ide.
– Samo je on znao kuda ide. Liječenje ovdje više nije mogao podnijeti. Prije odlaska na dijalize u Živinice govoro je: “Svaka mi je smrt.” Tražio je putem interneta i na razne načine mogućnost da ode, ali gdje i s kim, to nismo znali. Nisam sigurna da li se majka tokom njegovog boravka na liječenju jednom čula s njim ili nije. Angažovati ćemo advokata da se istraži ovaj slučaj, jer sam nije mogao otići – kaže sestra Adisa.
Za Admirovo liječenje proteklih godina organiziran je niz humanitarnih manifestacija na kojima je prikupljana novčana pomoć. Pomagala mu je, koliko je mogla, i tetka Ramza Mumić.
Nakon tragične vijesti o Admirovoj smrti, Ramza se odmah iz Njemačke, gdje živi, uputila u Gornje Dubrave.
– Znam da se borio i sakupljao novac za liječenje. Nismo imali informacije gdje se želi liječiti. Doživjela sam potpuni šok kada sam saznala gdje je i na koji način umro. Izgubili smo ono što smo voljeli. Teško je opisati taj osjećaj, a sada je dodatni problem i kada će njegovo tijelo biti prebačeno u BiH – govori uz suze tetka Ramza.
Nakon oporavka u Pakistanu, Admir se zaputio redovnom aviolinijom u Abu Dabi, gdje je preko Istanbula trebao stići u BiH. Problemi su, kako saznajemo, nastali pri samom uzlijetanju aviona iz Pakistana, a smrt je, navodno, uslijedila od tromboze.
Avion koji je poletio iz Pakistana zbog toga je prinudno sletio u Bahrein, gdje se Admirovo tijelo i sada nalazi. Admir Bajrić bio je miran momak, fine naravi i dosta povučen. Živio je s majkom Fatom, a obolio je početkom 2007. godine.
Profesorica dr. Halima Resić, predsjednica Donorske mreže Kantona Sarajevo i šefica Klinike za hemodijalizu KCUS-a, kaže da je ranije bilo više slučajeva da su bh. pacijentima presađivani organi u Pakistanu, Indiji…
– Prije dvije godine jedan naš pacijent je transplantaciju uradio na taj način i na kraju je imao komplikacije. Mi, ljekari, protivimo se tome, jer se radi o nerodbinskim transplantacijama kod kojih se dešavaju brojne komplikacije. Ono što se radi u Pakistanu klasična je trgovina organima – kaže dr. Resić.
Neki od medicinskih stručnjaka za “Avaz” kažu da za ovu vrstu operacije nisu krive samo sumnjive bolnice u Pakistanu, Indiji, Kini, Rusiji i na Filipinima nego i osobe koje organiziraju takve odlaske. Uz bolnice i organizatori dobro zarađuju, jer tamošnje operacije ne koštaju manje od 50.000 eura. Treba dodati da su organi koji se presađuju uglavnom neprovjereni, a prodaju ih često bolesne osobe.
Procjene govore da godišnje ilegalno u svijetu bude prodato oko 20.000 bubrega. Trguje se i krvlju, ligamentima, kožom, rožnjačama, jetrom, srcem… U Kini se najviše kupuju i prodaju rožnjače, srca, jetra, bubrezi i koža, na Filipinima bubrezi i jetra, u Pakistanu jetra i rožnjače, a u Indiji bubrezi i krv, kao i Rusiji. U Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) smatraju da deset posto organa u svijetu bude presađeno ilegalno.
Cijene transplantacija u Pakistanu i drugim bolnicama gdje je do organa lakše doći nego u BiH kreću se do 110.000 maraka. Koliko je Admir platio za svoju transplantaciju, nikome nije poznato.
– Najavio je da neće dolaziti na dijalize i da je pronašao mjesto gdje će se liječiti. Kontaktirali smo porodicu, ali nam nisu znali reći kuda je otišao. Bio je pripremljen i za listu za transplantaciju, ali je pitanje bilo kada bi na nju stigao u BiH, zbog mnogih problema – kaže Ismet Kutlovac, šef Odjela hemodijalize Doma zdravlja Živinice.
– Pacijenti se sami odlučuju na ovaj korak. Zato se borimo da i kod nas konačno krenu kadaverične transplantacije. Naše pacijente nijedna evropska zemlja izuzev Francuske neće primiti na liste. Većina naših pacijenata su kandidati za kadaveričnu transplantaciju. Nemaju nikoga svoga pa vjerovatno zbog toga neki i pokušavaju ilegalnim putem otići na operaciju. Kod nas, nažalost, nema doniranja organa – kaže profesorica Resić.
(VisokoIN/Avaz)
