Supruga sam posljednji put vidjela sredinom oktobra 2009, a posljednji put smo putem telefona razgovarali u martu 2010. Taj razgovor mi je odmah bio čudan, a poslije sam se pitala da li se uopće radilo o Mikiju, kazala je danas Sanela Mekić, supruga Mithata Mekića, inače svjedokinja optužbe u procesu koji se u Sudu BiH vodi protiv Zijada Turkovića i ostalih optuženih za pripadnost njegovoj zločinačkoj organizaciji. Njima se, kao što poznato, na teret stavlja Mekićevo ubistvo, ubistvo njegove trudne djevojke Lucije Salas – Cortez, likvidacije Marija Tolića i Wernera Ajdarija, kao i Rajka Milovanovića, te niz drugih krivičnih djela.
Vreće novca
Mekićeva, kako je ispričala, živi i radi u Njemačkoj, gdje ju je Mithat 1993. upoznao sa Turkovićem, sa kojim su se poslije družili. Njen suprug je, kako je kazala u jednom trenutku, bio na sahrani Zijadovog brata i spustio ga u mezar. Da li su Turković i Mekić imali neke poslovne relacije, svjedokinja nije znala reći, ali je pojasnila da Zijada godinama poslije nije vidjela te da su se tek čuli 2006. kada je Mithat ranjen. Uz pojašnjenje da je njen suprug u Njemačkoj bio u zatvoru pet-šest godina, te da je nakon toga protjeran, ona je istakla da su i pored toga normalno živjeli, jer je on dolazio u Njemačku, iako nije smio, a ona i djeca u BiH.
Da nešto nije uredu posumnjala je kada ju je nazvao Dario, brat Marija Tolića, i tražio Mithatov broj. Suprugu je poslala poruku da mu se javi, a kada ju je Tolić ponovo nazvao i rekao da još čeka poziv, ona je pokušala dobiti muža. Međutim, njegov telefon je bio isključen.
“Dva dana ranije, Miki me je zvao. Pitao je kako se živi bez njega. To mi je bilo čudno, ali rekla sam dobro. Kazao je: “Pozdravi one dve” (kćerke, op. a) i prekinuo”, ispričala je Sanela Mekić.
U danima koji su uslijedili zvao ju je i Hajrudin Memović (osuđeni član zločinačke organizacije, op. a), kojeg je poznavala kao Husovića, i pitao za Mikija, te da li ona zna da on ima trudnu djevojku.
“Rekla sam mu da sve znam, samo je l’ živ i zdrav”, prepričala je svjedokinja, te dodala da je poslije pokušavala dobiti Memovića, koji joj je slao poruke da mu nešto “smrdi”, u smislu da nešto nije uredu.
Zvala ju je, prisjetila se, i Tanja Tolić, snaha Marija Tolića.
“Sumnjali su da je Miki kriv za Mariov nestanak. Glupost”, kazala je Mekićeva, te dodala da je Tanja bila uporna da se sve to riješi i otkrije šta je sa njenim zetom, ali i da joj je kazala kako sumnja da je Turković umiješan u to.
“Oni su tražili Marija, Miki je nestao… sve je to bilo sumnjivo”, zaključila je ova svjedokinja, koja se u jednom trenutku prisjetila situacije kada je njen suprug bio u Njemačkoj te joj rekao da uključi kompjuter kako bi pročitao novine.
“Bile su vijesti o pljački aerodroma, a Miki je rekao: “Ma ovo je Turković uradio”, ispričala je Sanela, te na upit tužiteljice Diane Kajmaković, odgovorila da, iako to ništa ne može nadoknaditi, postavlja imovinskopravni zahtjev za naknadu štete.
U trenutku kada joj se obratio Turković, sa namjerom da je ispita, Sanela Mekić je rekla: “Ja sa ubicama ne želim da razgovaram”, na što joj je prvooptuženi kazao da sa ubicama mora razgovarati. Uslijedio je njen zahtjev da joj Turković persira, nakon čega je on upitao da li će tražiti naknadu štete od tužioca ako on (Turković) dokaže da je sve montirano, te da je “korumpirani tužilac Oleg Čavka, koji je uzeo 30.000 eura”, istragu usmjerio na njega. Turković je potom najavio da će dokazati kako je Mekićeva, koju je nazvao učesnicom pljačke Cargo-centra, slagala pet stvari, a predsjedavajući Vijeća ga je opomenuo da pazi na ponašanje.
Sličnu opomenu Turković je zaradio i nakon što se obratio Vijeću sa zahtjevom da se razmotri blokada njegove imovine. Naime, ističući da njegova supruga ne radi, te da njihovo dijete nema šta da jede, Turković je kazao da je vještak finansijske struke utvrdio da su njihovi prihodi legalni za razliku od prihoda “ovih korumpiranih tužilaca”, pri čemu se okrenuo prema stolu za kojim su Oleg Čavka i Diana Kajmaković. Nakon ovoga je reagovala i tužiteljica Kajmaković tražeći od Vijeća da spriječi vrijeđanje institucije Tužilaštva.
Nakon Mekićeve, na klupu za svjedoke pozvan je Nedeljko Cicović, pripadnik Granične policije BiH, koji je bio očevidac pljačke 2,5 miliona maraka iz Cargo-centra Aerodroma Sarajevo, koja se desila 5. decembra 2007.
Naime, Cicović je tada bio kadet na praksi, a taj dan policajac Nevenko Samardžija je preuzeo novac i stavio ga na kolica, dok je on sa njim i još jednim radnikom, ušao u Cargo-centar u koji je dovezena novčana pošiljka.
U jednom trenutku u Cargo-centar su ušle dvije osobe u uniformama na kojima je pisalo policija, naoružane heklerom i automatskom puškom koje su uperili ka njima, i sa fantomkama preko lica. Ne shvatajući šta se dešava, Cicović je prema njima pružio prateću dokumentaciju pošiljke, jer su kazali: “SIPA je, kontrola novca”. Međutim, da je u pitanju pljačka, shvatio je vrlo brzo kada su im “pripadnici SIPA” kazali da legnu na pod.
“Nevenko je legao, a ja sam kleknuo. Jedan od njih je pokušao uzeti Nevenkov pištolj, ali nije znao otkopčati futrolu. Naredio je da mu preda oružje i on je to uradio. Tad mi je bilo jasno da nisu iz SIPA, jer oni i mi koristimo isto oružje”, ispričao je Cicović i pojasnio da on tada još nije dužio oružje. Poslije toga pljačkaši su pokušali skinuti ceradu sa pošiljke novca, ali kako nisu uspjeli, naredili su radniku Cargo-centra da to uradi.
S obzirom na to da je klečao, Cicović je vidio kako je dvije vreće sa novcem uzeo pljačkaš sa heklerom, ali šta je bilo sa trećom, danas nije mogao precizirati.
“Dernek” na Bistriku
Nermin Ahmetović, također svjedok Tužilaštva, potvrdio je pred Vijećem da poznaje Edina Džihanića, u čijoj kući na Bistriku su, prema optužnici, ubijeni Tolić i Ajdari. On je ispričao da je Džihanić 2010. živio sa svojom tadašnjom djevojkom Nerminom Bostandžić, te da je u martu te godine kuću iznajmio nekoj raji zbog derneka. Međutim, kada su se vratili u kuću, zatekli su haos, polomljeni namještaj, smrad. Dok su čistili kuću, Edin i njegova djevojka su, prema Ahmetovićevom svjedočenju, sedam-osam dana spavali kod njega i njegove supruge. Kome je Džihanić iznajmio kuću, ovaj svjedok nije znao reći.
Kao svjedoci Tužilaštva danas su saslušani i Dino Sarić te Armin Sabljica. Oni, naime, stanuju u istom ulazu zgrade na Ciglanama u kojem je do kraja 2010. stanovao Edin Dugalić. Taj stan je poslije, navodno, koristio Turković, a u njemu su boravili neki od optuženih i pripremali ubistva.
Međutim, Sarić je tek potvrdio da je ispred stana i zgrade, pored audija, u nekoliko navrata vidio osobu za koju je kazao da bi mogao biti Turković, jer liči na njega, ali da to ne može sa sigurnošću tvrditi, dok je Sabljica rekao da je viđao dvije ili tri osobe koje su boravile u tom stanu.
(VisokoIN/Oslobodjenje)
