Oko 1.750.000 ljudi u BiH, milion u FBiH i oko 750.000 u RS, ima neki sa stresom povezan psihički poremećaj, odnosno neke simptome posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Iako su ovo krajnje alarmantni podaci za bh. društvo, o ovom problemu se još uvijek najviše šuti.
Pokazalo je to istraživanje o zastupljenosti PTSP-a kod demobilisanih boraca Kantona Sarajevo, pišu u današnjem izdanju Nezavisne novine.
“Rat ostavlja velike posljedice na mentalno zdravlje i psihosocijalno funkcionisanje stanovništva ratom pogođene zemlje. Procjene su da se stopa mentalnih poremećaja udvostručuje nakon rata. Razne štete proistekle iz prošlog rata u našoj zemlji su nemjerljive, a posljedice po mentalno zdravlje stanovnika BiH dugoročne su i bolne”, kazala je Nermana Mehić-Basara, predsjednica stručnog tima za izradu izvještaja o PSTP-u u Kantonu Sarajevo.
U izvještaju koji je danas prezentiran, a u čijoj izradi je intervjuisano 500 demobilisanih vojnika i logoraša iz Sarajeva, navedeno je da 62 odsto ispitanika ima simptome i znake PTSP-a.
Utvrđeno je da je u 63 odsto slučajeva okolina primijetila promjene na ispitanicima nakon stresnog ratnog iskustva.
Mehić-Basara je istakla da je slična situacija i u drugim dijelovima BiH, jer u našoj zemlji skoro da ne postoje ljudi koje su ratne strahote zaobišle.
Zlatko Vuković, minsitar zdravstva KS, kazao je da je potrebno kontinuirano pratiti ove ljude kako bismo stalno imali sliku o onome što se dešava.
“Ljudi sa simptomima PTSP-a nisu samo demobilisani borci, nego i građani koji su doživjeli neku traumu”, kazao je Vuković.
PTSP je psihijatrijski poremećaj koji može nastati nakon izloženosti ili svjedočenja životno ugrožavajućim iskustvima.
Jedan od definicija PTSP-a je odgođeni ili produljeni odgovor na stresogeni događaj.
U središtu traume je sjećanje na središnji stresni (nasilni) događaj, poput slike i zvuka pucnjave, vriskova ili trenutne tišine, uboda nožem, eksplozija mine, ranjavanja, udarca, liptanja krvi, zvukova aviona ili zvukova sirena.
Nasilje ima pogubnije posljedice na žrtve od posljedica prirodnih katastrofa, jer žrtve nasilja imaju osjećaj da su namjerno odabrane kao cilj zlostavljanja. Za žrtve zlostavljanja društveni svijet postaje opasnim mjestom u kojem ljudi iz okoline predstavljaju prijetnju bezbjednosti. U pamćenje žrtve urezuje se obrazac ljudske okrutnosti zbog koje napadnuta osoba sa strahom gleda sve što imalo nalikuje samom napadu koji je izazvao traumu.
Ozbiljnija istraživanja PTSP-a počela su tek poslije rata u Vijetnamu. Prema istraživanjima, 15 posto američkih vojnika u Vijetnamu oboljelo je od jačeg oblika tog sindroma.
Medicinski stručnjaci u BiH smatraju da je, zbog mnogo veće ozbiljnosti i patnji kroz koje su prošli bh. vojnici, ovaj procenat u našoj zemlji mnogo veći.
– Ponovno proživljavanje traumatskog događaja – npr. kroz sjećanja na događaj, snove… neki svakodnevni događaj potakne sjećanje na traumatski događaj, aktivira se lučenje hormona stresa, žrtvi pred očima sijevaju prizori iz prošlosti, tijelo preplavljuje istim onim osjećajima koje je osjetila tokom izvorne traume: tijelo se počne preznojavati, javi se osjećaj straha, groznica i drhtanje.
– Izbjegavanje svih podsjetnika na traumu (npr. izbjegavanja odlaska na mjesto gdje se trauma dogodila, gledanje filmova sa takvim sadržajima).
– Pojačana podražljivost koja se manifestuje kao nesanica, razdražljivost, snižen prag na frustracije.
PTSP se liječi farmakoterapijom tj. lijekovima i psihoterapijom.
Od lijekova se koriste antidepresivi i anksiolitici, te stabilizatori raspoloženja. Od psihoterapije koriste se različite tehnike prorade trauma, ali i tehnike relaksacije.
(VisokoIN)
