Lice Afganistanke Aeshe Mohammadzai unakazio je muž koji ju je zlostavljao, nakon što ga je pokušala ostaviti.
To lice pojavilo se na naslovnici magazina “Time” u augustu 2010. godine, zbog čega je ova 22-godišnjakinja postala simbol represije nad ženama.
Aeshi je 2011. godine odobren politički azil u Americi. Kada je prvi put došla u tu zemlju, prije četiri godine, imala je samo 18 godina. Nije znala ni riječi engleskog jezika. Podvrgnuta je rekonstruktivnim zahvatima. Sada nosi prostetički nos i bori se da zaboravi bolnu prošlost.
Njen tadašnji muž, taliban, i njegova porodica, kaznili su Aeshu zbog pokušaja bijega tako što su joj odsjekli nos i uši i ostavili je da umre, javlja “CNN”.
Provela je devet mjeseci u skloništu za žene u Kabulu, prije nego što je doputovala u SAD.
Međutim, iako je pobjegla od strave koju je doživjela u domovini, život u Americi nije lagan za Aeshu.
Često se svađala s porodicama kod kojih je boravila, jer joj je nedostajao dom i prijateljice koje je upoznala u skloništu u Kabulu. Ne može zaboraviti traumatično iskustvo kroz koje je prošla. Doživjela bi napade, tresla se, ukočila, grizla se i čupala kosu, sve dok nije morala biti hospitalizirana.
Nije bila spremna za operaciju. Brigu za nju preuzela je organizacija “Žene za Afganistanke”. Tada je nastala i čuvena naslovnica “Timea”.
Nakon toga, organizacija medijima nije dozvoljavala kontakt s Aeshom. Odbili su čak i Oprah. Svoje odluke objasnili su riječima da ona “još nije spremna za dodatni pritisak”.
Sada joj godi pažnja. Čak pretražuje svoje ime na Googleu.
Ipak, daleko je od sretnog završetka.
Psihologinja Shiphra Bakchi, koja je tretirala Aeshu zbog posttraumatskog poremećaja smatra da su njeni psihički ožiljci možda i dublji od fizičkih.
– Nadam se da će u jednom trenutku postati potpuno funkcionalna mlada dama – rekla je za “CNN”.
Aesha takođe žudi za nježnošću. Stalno grli svoje prijateljice i skrbnice.
– Mnogo voli fizičku nježnost i to je jako slatko, osim kada pokušavate kucati na laptopu, a 20-godišnjakinja vam sjedi u krilu – priča Kelly Becker-Smith, jedna od volonterki organizacije “Žene za Afganistanke”.
Koliko god voli primati nježnost, toliko rado je i pruža.
Naheed Bahram, takođe volonterka, prisjeća se kako se Aesha brinula za nju kada ju je u prostorijama organizacije savladala teška migrena.
– Čuvala mi je kosu dok sam povraćala, donijela mi vode i masirala me. Naveče je nazvala da pita kako sam.
Kada je imala samo 12 godina, Aeshu je otac obećao talibanskom ratniku, kako bi otplatio dug – njen rođak ubio je jednog člana njegove porodice. Oni su je zlostavljali, tukli i čak tjerali da spava u štali sa životinjama. Nako nekoliko godina uspjela je pobjeći, ali je uhvaćena. Provela je nekoliko mjeseci u zatvoru prije nego što su je vratili muževoj porodici.
– Kada su mi odsjekli nos i uši onesvijestila sam se. Usred noći osjećala sam kao da mi hladna voda teče u nos. Uspjela sam otvoriti oči, ali od krvi nisam ništa mogla vidjeti.
Otpuzala je do kuće svog djeda, a otac ju je odnio u bolnicu. Odatle je prevezena u tajno sklonište za zlostavljane žene u glavnom gradu Afganistana. Dom je pronašla uz Matija Arslu i Jami Rasouli-Arsala, kod kojih boravi od decembra prošle godine.
